OVO SU HEROJI MIGRANTSKE KRIZE U BIH

Aktivisti iz cijele Europe pomažu izbjeglicama da prežive strašne uvjete, a svaki dan im kuha Bosanac: 'Što ću kad su ljudi gladni'


Tomislav Kukec
08.08.2018.21:00
Aktivisti iz cijele Europe pomažu izbjeglicama da prežive strašne uvjete, a svaki dan im kuha Bosanac: 'Što ću kad su ljudi gladni'
Ranko Šuvar / Cropix

sažeto

Tisuće izbjeglica tumara kroz BiH, trpe glad, bolesti i nesnosne vrućine, a život im olakšava šačica volontera koja se stavila u službu ljudskosti


Tomislav Kukec
08.08.2018.21:00

Od početka godine Bosna i Hercegovina podnosi najveći teret izbjegličkog vala kroz Europu. Kako smo jučer pisali, tisuće izbjeglica iz Pakistana, Irana, Afganistana te brojnih drugih zemalja, u potrazi za boljim životom ili jednostavno bijegu od rata, nasilja i rigoroznih šerijatskih zakona, biva zaustavljeno u BiH, naročito u Unsko-sanskom kantou na granici s Hrvatskom. 

Mnogi od njih tamo su zarobljeni tjednima, neki i mjesecima, pokušavajući se domoći Zapada. Iako im je Hrvatska tek usputna stanica, te se baš nitko od izbjeglica s kojima smo razgovarali tu nema namjere zadržavati, hrvatska im policija priječi ulazak u zemlju, zbog čega su prisiljeni boraviti u zastrašujućim improviziranim kolektivnim logorima. 

Ranko Suvar / CROPIX

BiH nema, kako učestalo naglašavaju ovdašnji lideri, dovoljno sredstava ni kapaciteta da bi smjestila te ljude, a Europa se zasad ne trsi olakšati im situaciju. Stoga samo zahvaljujući brojnim aktivistima iz cijele Europe situacija u BiH zasad nije eskalirala do razmjera humanitarne katastrofe. U Bihaću i Velikoj Kladuši na terenu su tako brojne organizacije, a koordinira ih društvo Crveni križ, čiji volonteri nesebično provode dane i noći pokušavajući olakšati patnje ovih ljudi. Kažu kako su, unatič nekim medijskim napisima, izbjelice vrlo pristojne i često ih je sram primiti čak i pomoć. 

'Ovo što se događa u BiH je potpuna katastrofa'

"Bila su tu donedavno tri muškarca, mislim da su tjednima boravili ovdje. Nikad u tom razdoblju nisam čuo da su nekog nešto tražili,  iako se vidjelo da im treba svega. Kad se dijeli doručak, nikad se ne bi gurali, ma stali bi skroz na kraj reda i strpljivo čekali svoj komad kruha. Pitao sam ih kako tako mirno podnose ovaj užasan život, u kampu u kojem je epidemija svraba, smeće i šuga na svakom koraku, a glad, očaj pa i smrt su svakodnevica. Rekli su mi da nisu izgubili nadu i da će, iako su već više puta pokušavali, pronaći način da se domognu Hrvatske, zatim Slovenije a onda dalje prema Europi", govori nam jedan aktivist Crvenog križa. 

Ranko Šuvar / Cropix

Osim lokalnih grupa, tu je i međunarodna organizacija za migracije IOM ali i niz drugih organizacija koje olakšavaju život migranata prikupljanjem donacija, podjelom obroka, deka, odjeće, obuće... U Bihaću srećemo mladog IT programera Marca iz Barcelone, člana organizacije No name kitchen, čiji aktivisti u Srbiji i Italiji kuhaju za migrante, dok im u BiH zasad pružaju samo logističku potporu i prikupljaju donacije. Zamolio nas je da ga ne fotografiramo jer je zbog svog rada s migrantima već znao imati problema s policijom. Kaže kako je ovo što se događa u BiH potpuna katastrofa. 

"Nitko ne zna što će biti s tim ljudima, a situacija je sve gora. Mi se cijelo vrijeme pripremamo na najgore, jer uskoro dolazi zima i tada će stanje postati posebno teško. Prikupljamo drva za ogrjev, toplu odjeću, jer znam kako je to izgledalo u Srbiji", kaže Marc koji je već mjesecima na terenu s valom izbjeglica, pokušavajući im pomoći. Kada je došao u BiH, naročito ga se dojmila spremnost lokalnog stanovništva da pomogne izbjeglicama. Zna, kaže, za više slučajeva gdje su ljudi dali migrantima da žive u njihovim kućama, garažama, vikendicama, a u većini slučajeva bez ikakve naknade. 

Latan - pravi heroj Kladuše

"Mislim da je to zato što su ljudi ovdje u Bosni itekako svjesni kako je to biti izbjeglica, jer su mnogi od njih i sami to prošli. Doniraju nam hranu, pomažu kako god mogu, i na tome im stvarno svaka čast", kaže Marc koji će se još dulje vrijeme zadržati u BiH jer nema naznaka da će se situacija uskoro smiriti. 

Dodaje i kako pravog heroja Kladuše trebamo potražiti u restoranu Latan, nedaleko graničnog prijelaza Maljevac. Riječ je o Asimu Latiću zvanom Latan, sredovječnom ugostitelju koji je u veljači zatvorio svoj restoran i odlučio se posvetiti pomoći izbjeglicama. Do restorana dolazimo dvadesetak minuta nakon što je završena podjela ručka, pa Latai i njegovo društvo peru suđe i čiste prostor, ili se uz pivo i cigaretu opuštaju od još jednog napornog dana. 

Ranko Šuvar / Cropix

"A što sam trebao, ostaviti ih gladne", odgovara kao iz topa Latan kad mu kažemo da ga smatraju najvećim herojem jer hrani izbjeglice. Otkriva nam kako je sve počelo. 

"Imao sam tu restoran, slabo je išlo, nemaju ljudi novaca. A onda je jednog dana došao migrant. Pokazuje mi da je gladan. Ja ga nahranim. Drugi dan evo njega s još petero ljudi. Nisam imao srca da ih odbijem. Treći dan bilo ih je petnaest. I tako, malo po malo, došli smo do brojke od više od šest stotina obroka dnevno, koliko smo danas poslužili", kazuje nam Latan. 

Do sad podijelili 64.000 ručkova

Za namirnice se svakako snalazi. Najveći dio donesu mu sami Kladušani, ili pak nevladine organizacije. Nije lako nahraniti tolika gladna usta. A Latan sve vodi u svojoj evidenciji, kako mu nitko ne bi mogao prigovoriti da je nekome uskratio obrok. 

"Evo, s današnjim danom podijelili smo 64 tisuće ručkova", govori Latan pokazujući svoju tekicu. Kaže kako je razočaran na službene institucije, naročito na ured Ujedinjenih naroda za izbjeglice - UNHCR - koji su više puta dolazili u restoran, važno kimali glavama, obećavali pomoći i - više se nikad nisu javili.

Ranko Šuvar / Cropix

"Jer najveći su mi problem troškovi. Najam prostora, budući da ovo nije moj objekt, te sve režije, dođu me oko 400 eura mjesečno. Razne organizacije su obećale pokriti te troškove, vidjet ćemo", govori Latan. Dok pričamo, iz kuhinje proviruje Abdul Ghazar Ilhan, simpatični Pakistanac koji je u Kladuši već mjesecima. Doznajemo kako se sam odlučio prijaviti za rad u Latanovoj kuhinji. 

"A što bih drugo radio? Ionako moram biti ovdje, ovako barem malo skratim vrijeme", govori nam Abdul kojeg njegovi Kladušani od milja zovu 'Mustafa'. Abdul je također jedan od oni koji su već više puta pokušali prijeći bosansku granicu, no nisu uspjeli, ali ne namjerava odustati. 

"Ovako malo radim u kuhinji, ostatak vremena provedem u parku, a tu mi je i šator u kojem spavam. Drago mi je da tu imam priliku pomoći svojim sunarodnjacima", kaže nam Abdul. 

'Kad je češka vlada rekla da ne želi ni jednog migranta, odlučio sam doći'

Pedesetak kilometara dalje, u Bihaću, na podjeli doručka u strašnim uvjetima srećemo Čeha Milana Votypku iz organizacije Czech Refugee Help. Muhe kruže oko njega, no on se ne boji zaraze, iako u kampu vladaju razne epidemije i bolesti. 

Ranko Šuvar / Cropix

"Ovdje sam nakon Srbije, kako bih ljudima u BiH pokušao prenijeti znanja i iskustva otamo, kako organizirati podjelu pomoći, kako najbolje zbrinuti ljude. Frustirajuće je sve ovo gledati, previše je tuge i problema. Europa se, kao, brine za ove ljude, ali zapravo ne čini ništa. Moja Češka upravo je ovih dana dala Bosni i Hercegovini milijun eura za rješavanje izbjegličkog pitanja. Ali ne za hranu, odjeću, izgradnju kampova, nego za dronove, puške i fizičke barijere granice. Nitko ne brine o ovim ljudima, svima je samo cilj zaustaviti ih da ne dođu kod njih, a to nije humano. I to je jedan od glavnih razloga zašto sam se uključio u ove projekte. Kada je češka vlada rekla da u Češkoj ne želi ni jednog migranta, znao sam da moram doći ovdje i pomoći, jer to nije moj stav", jasno govori Milan. 

Migranata je u BiH trenutno na tisuće. Nitko nema službene brojke. Policija Republike Srpske ovih je dana izišla u javnost s podacima o više od dvije tisuće evidentiranih (privedenih) izbjeglica ove godine, koje su ležerno proslijedili policiji BiH na daljnje postupanje jer "nemaju kapaciteta za zbrinjavanje". Drugi tvrde da ih je samo u Bihaću trenutno 7 tisuća, treći da iz smjera Crne Gore i Srbije pristižu još tisuće. Bez nesebičnog, često i danonoćnog angažmana ovih ljudi, pitanje je koliko bi ih preživjelo put , paklene vrućine, bolest i isrcrpljenost. Ovako, zahvaljujući volonterima koji su svoje nekad lagodne živote zamijenili boravkom u prljavim kampovima i u opasnosti od zaraze, ostaje tračak nade da nismo izgubili ljudskost, ako već jesu oni koji nas u Europi predstavljaju. 

Ranko Suvar / CROPIX

migranti

Bosna i Hercegovina

izbjeglice

Bihać

migrantska kriza

Velika Kladuša

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter