SERIJAL KULT(NE) LIČNOSTI

Agent CIA-e Amerikancima je okrenuo leđa. Bio je jedini šef države koji je imao narko-kartel, poslovao je i s Escobarom, a uklonili su ga kao 'čovjeka koji je previše znao'


Daniel Radman
12.05.2019.14:00
Agent CIA-e Amerikancima je okrenuo leđa. Bio je jedini šef države koji je imao narko-kartel, poslovao je i s Escobarom, a uklonili su ga kao 'čovjeka koji je previše znao'
Profimedia

sažeto

Manuel Noriega vladao je Panamom od 1983. do 1989. godine kada je uz Moamera Gadafija bio smatran najopasnijim državnikom na svijetu


Daniel Radman
12.05.2019.14:00

Ni najbolji holivudski scenaristi ne bi složili biografiju kakvu je imao panamski diktator Manuel Noriega. Službeno, nikad nije vladao svojom zemljom, kao vojni zapovjednik između 1983. i 1989. godine u Panami je postavljao predsjednike koji su bili samo marionete, a stvarnu vlast imao je on. No, njegova šestogodišnja vladavina samo je dio fascinantne priče o čovjeku koji je preklani umro od posljedica moždanog udara u svojoj 83-godini.

Ako se stvari jako pojednostave Noriega je bio američki špijun, suradnik CIA-e kojoj je u jednom trenutku okrenuo leđa i to platio skupo. Jako skupo. U tolikoj mjeri da su Amerikanci 1989. izvršili invaziju na njegovu zemlju – najveću još od Vijetnama – kako bi ga svrgnuli s vlasti.

Istjerali ga metalom, poludio je zbog glazbe

Profimedia

Panama, mala srednjoamerička država strateški je nevjerojatno važna zemlja zbog kanala koji presijeca dvije Amerike. Tko ga kontrolira ima nevjerojatno geopolitičku i ekonomsku moć, a kad si je Noriega umislio da teritorijem kontrolira on, brutalno je razuvjeren. Amerikanci su ga s lakoćom skinuli, ipak je bila 1989. i Hladni rat je odlazio u povijest, pa su protivnici njihovih interesa ničice padali.

Noriega se privremeno sklonio, i to u vatikanski konzulat, no bilo je lijeka i za to. Za razliku od aktualnog primjera Juliana Assangea, koji se skrio na sličnom principu, njega su brzo istjerali. Recept? Puštali su rock i metal glazbu, toliko glasnu da je decibele bilo teško izdržati i papinim izaslanicima i njemu samome, pa mu je predaja bila bezbolniji izlaz.

Prema službenim biografima, Noriega je odrastao u relativno siromašnoj obitelji, već u mladosti je ostao bez roditelja te ga je odgajala kuma. Strogo i pravedno, reklo bi se, pa je mladi Manuel postao uzoran učenik zainteresiran za knjigu. Njegov talent, špekulira se, odrana su prepoznali Amerikanci, pa je bio doušnik CIA-e još za svojih učeničkih dana. Tek u srednjoj školi upoznao se sa svojim bratom – mladim ljevičarskim aktivistom – s kojim se politički angažirao, ali, čini se, uz dvostruku igru. Postoje opravdane sumnje da je već u to doba 'cinkao' svoje formalne prijatelje i na taj način trasirao svoj osobni probitak.

Htio je postati liječnik

Profimedia

Premda je htio postati liječnik, karijera ga je odvela u drugom pravcu. Dobio je stipendiju za vojnu akademiju, pa je otišao na studij u Peru te je karijeru 'ganjao' u tom pravcu. Pogotovo kad mu se otvorio put u onome u čemu je bio najjači, a to je obavještajni dio.

Svoj put prema uspjehu, osim zbog podrške obavještajnog miljea, treba zahvaliti i svom prethodniku na vlasti, Omaru Torrijosu. Dok je Torrijos samo bio utjecajni časnik, Noriega je bio njegov čovjek od povjerenja, a to je osobito došlo do izražaja 1968. kad je ovome palo na pamet da svrgne legitimno izabranog panamskog predsjednika Arnulfa Ariasa.

Arrias je htio napraviti čistku u vojsci, Nacionalnoj gardi, a taknuo je u osinje gnijezdo. Srušen je s vlasti nakon samo 11 dana na čelu Paname, pa je Torrijos osobno preuzeo vladanje na sebe. Noriega će svoju status kod njega dodatno zacementirati kad se Torrijos za vrijeme službenog puta u inozemstvu suoči s državnim udarom. Pokušaj je bio neuspješan, a zbog zasluga Noriega će i službeno postati šef panamskih obavještajaca.

Afere s prostitutkama

Profimedia

Inače, njihovo odnos datira još iz razdoblja kad se Noriega školovao. Prema nekim biografima imao je aferu s prostitutkom koja ga je optužila za silovanje, a poslije se suočio s još težom optužbom, za isti zločin, ali nad 13-godišnjom djevojčicom. No, Torrijos ga je zaštitio, a potom mu omogućio i doškolovanje u američkim obavještajnim školama.

Dok je Torrijos bio na vlasti, Noriegin zadatak su bili prljavi poslovi. U praksi je on je čuvao režim, proganjao sve one koji bi se drznuli pisnuti protiv nedostatka sloboda u zemlji (preko 1000 ljudi završilo je u egzilu), a kako je Torrijos ostvario neke značajne političke uspjehe - od sporazuma s Amerikancima prema kojem će se kanal 1999. vratiti u panamsku nadležnost do velikih socijalnih ustupaka za radnike – Panama njegovog doba bila je prilično stabilna država.

To je Noriega debelo koristio. Prljave poslove nije radio samo za šefa države, već i za CIA, podupirući američke interese u regiji, a kako su veliki novci – najćešće za oružje – prolazili kroz njegove ruke zbližio se i s narko-kartelima. Premda su Amerikanci, a i sam Torrijos bili svjesni poslova koje je počeo voditi i na svoju ruku, zbog višeg cilja to mu je još gledano kroz prste. 

Služio kaznu u tri države

Torrijos je 1981. pod sumnjivim okolnostima poginuo u avionskoj nesreći, a u bitki za vlast Noriega sve jače počinje vući svoje konce. Službeno, nije vodio državu, no u praksi imao je sve. No, za razliku od razdoblja kad je na vlasti bio Torrijos, sad više nije bilo podjele na 'dobrog i zlog', već je Noriega počeo djelovati kao klasični negativac. Režim je bio sve oštriji, primjerice, svog najvećeg političkog oponenta dao je ubiti, kopnili su mu i ekonomski rezultati, a provokacije svojih 'pokrovitelja', SAD-a, prerasle su svaku mjeru. Čak se potrudio poduprijeti i nikaragvanske revolucionare, pokret Sandinista, koje Amerikanci nisu mogli smisliti, a osim Nikaragve, građanski ratovi su se vodili i u Salvadoru, Kolumbiji gdje je također ima svoje prste...

Tu je bio još jedan rat u kojem je Noriega bio na krivoj strani, rat protiv droge. Poslovao je čak i s Pablom Escobarom, a Panama je bila utočište za sve krijumčare koji su mu bili spremni platiti za zaštitu. No, sredinom 80-ih – nakon nekoliko ustupaka – inakratko je došao u milost Amerikanaca, prije nego što će 'odmetniku' 1989. zadati konačni udarac.

Analitičari tvrde da su razlozi tome bili unutarnje prilike u politici SAD-a, George Bush (stariji) došao je za predsjednika SAD-a kao bivši šef CIA-e koji je surađivao s Noriegom i nikako nisu bili oduševljeni mogućnosti da u javnost isplivaju njihove pogreške u Panami. Opravdanje za smjenu je bilo napretek, od formalnih da Noriega nije priznao rezultate predsjedničkih izbora, sve do onih subjektivnih poput nestabilnosti režima.

Prvo je izveden pokušaj državnog udara od samih Panamaca koji nije uspio, pa su Amerikanci najvećom vojnom invazijom od Vijetnama napokon uklonili Noriegu kao 'čovjeka koji je previše znao'. U siječnju 1990. izručen je SAD-u, gdje mu je suđeno zbog krijumčarenja droge, a sva njegova obrana – da je djelovao u suradnji sa SAD-om – odbačena je. Dobio je 40 godina zatvora, no nakon 17 je pušten. Ne na slobodu, već je izručen Francuskoj. Tamo je opet osuđen zbog pranja novca. Na kraju je skončao u svojoj Panami. Ni tamo nije bio na slobodi, oni su ga tražili i odsutnosti osudili - zbog ubojstava, pa je konačno i to robijao. Početkom 2017. dijagnosticiran mu je tumor na mozgu, nakon tog kraće je vrijeme bio je u kućnom pritvoru, a iste je godine umro od posljedica operacije.

kult(ne) ličnosti

Panama

Manuel Noriega

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter