Kada je u jesen 2019. godine Ministarstvo unutarnjih poslova raspisalo natječaj kojim se među udrugama civilnog društva tražio partner za provedbu trogodišnjeg projekta „Novi susjedi – uključivanje osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u hrvatsko društvo“, Nejra Kadić Meškić vjerovala je da Centar za kulturu dijaloga (CKD) kojemu je na čelu može kvalitetno pomoći u integraciji onih stranaca koji su zbog nasilja, rata i progona bili prisiljeni napustiti domicilnu sredinu.
Naime, osnivanje CKD-a nekoliko godina ranije potaknula je potreba za pružanjem humanitarne pomoći izbjeglicama koje su se na našem teritoriju zatekle tijekom tzv. migracijskog vala iz 2015./2016., kao i želja za uspostavom međureligijskog dijaloga između domaćeg, dominantno katoličkog stanovništva i stranaca islamske vjeroispovijedi. No i prije osnivanja udruge Nejra je dugo djelovala unutar sektora civilnog društva, radeći kao projektna menadžerica na programima osnaživanja žena, a iskustvo izbjeglištva proživjela je i sama, s obzirom na to da je tijekom rata u BiH bila prisiljena napustiti rodno Sarajevo. Pa ipak, sve ove značajke nisu je do kraja mogle pripremiti na zahtjevan zadatak u sklopu kojega je, uz šesnaest vrsnih suradnika, prethodne tri godine radila na integraciji 152 osobe koje su u Hrvatskoj dobile utočište i novi dom.
Kratkoročna i dugoročna pomoć
- Znala sam da tako dobra ekipa kao što je naša ima dovoljno znanja i sposobnosti, no projekt „Novi susjedi“ koji je upravo završen iz svih nas izvukao je najbolje. Tik po potpisivanju ugovora s MUP-om, u ožujku 2020. godine, dogodila se pandemija, potom i potres, kako zagrebački, tako i onaj na Banovini. Naši timovi djelovali su u Zagrebu, Karlovcu, Rijeci, Zadru i Osijeku, ali dio naših korisnika bio je smješten u Sisku koji je bio posebno pogođen potresom. Obiteljima koje su do tada prošle velike traume, a u kojima je bilo djece i odraslih s ozbiljnim zdravstvenim teškoćama, trebalo je u tako nepovoljnim uvjetima pružiti kratkoročnu i dugoročnu pomoć. Ona je u praksi, među ostalim, značila pronalazak obiteljskih liječnika, pedijatara i stomatologa, upise djece u vrtiće i škole, upoznavanje s hrvatskim jezikom i kulturom, kao i organiziranje sportskih aktivnosti i izleta – prepričava Kadić Meškić.
Da je CKD ovaj zadatak odradio na najvišem nivou, potvrđuje Žarko Katić, državni tajnik za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove pri MUP-u. Ističe kako se s vremenom iskristalizirala potreba da stručnjacima MUP-a na terenu pomognu oni za koje je prirodno da će steći veće povjerenje osoba pod međunarodnom zaštitom, nego što mogu službenici ministarstva. Na taj način postali su spona Ministarstva s gradovima i općinama u kojima novi susjedi žive, ali i s drugim institucijama poput centara za socijalnu skrb kako bi se osobe pod međunarodnom zaštitom što brže i kvalitetnije integrirale u našoj zemlji.
Status azilanata
- U Hrvatskoj je, od trenutka kada je donesen prvi koherentan Zakon o azilu 2004. godine, međunarodna zaštita odobrena za 1050 osobe. Veći dio azilanata u međuvremenu je napustio Hrvatsku, uglavnom zbog pridruživanja članovima obitelji u drugim zemljama, no neki su ostali, integriravši se u naše društvo. Kako bismo olakšali onima koji su tek trebali proći proces integracije osmislili smo ovaj program, a njegovo financiranje u najvećoj mjeri dolazilo je iz europskih sredstava, odnosno Fonda za azil, migracije i integraciju (AMIF) – pojašnjava Katić.
MUP i CKD suglasni su da je ovo za sve dionike bilo dragocjeno iskustvo. Ministarstvo je i prije surađivalo s nevladinim sektorom, ali projekt CKD-a bio je zaokružen projekt s jasnim ciljevima i rezultatima u pospješivanju integracijskih procesa. Najvažniji se odnose na zadovoljstvo korisnika novim životom u Hrvatskoj i stvaranje neovisnih članova društva koji doprinose i aktivno sudjeluju u životu zajednice.
Naime, status azilanta s vremenom se može revidirati, ali u praksi osobe pod međunarodnom zaštitom, ako prođu kvalitetan proces integracije, ostaju u zemlji primateljici. Nakon 5 godina od dobivanja azila stječu pravo stalnog boravka, a nakon 8 godina (u slučaju vjenčanja s hrvatskim državljaninom i ranije) ostvaruju pravo na državljanstvo. Djeca koja su kod nas rođena ili odrasla nemaju sjećanja na državu podrijetla pa je Hrvatska zapravo jedina domovina koju imaju zbog čega su kvalitetni integracijski programi nužnost. Takvi programi ujedno domaćima ukazuju na važnost solidarnosti, razumijevanja drugih te suradnji kultura koje nas međusobno obogaćuju.
- Hrvatska se nalazi na važnim migracijskim pravcima, a ulaskom u schengenski prostor na našim granicama sve je više onih koji izražavaju potrebu za azilom. Do 2021. taj broj kretao se, ovisno o globalnim okolnostima, do maksimalno 3500 osoba godišnje, da bi u 2022. višestruko narastao na 13000. Vjerujemo da će rasti i dalje jer smo samo u prva tri mjeseca 2023. imali 7852 zahtjeva. Ako tome pridodamo 124 000 izdanih radnih dozvola za strane državljane u 2022. godini, uz predviđanja da ćemo u 2023. doći do 150 000 – 200 000 izdanih radnih dozvola strancima, jasno je da hrvatsko društvo i institucije trebaju razvijati šire razumijevanje imigracijskih politika za koje je nužna interdisciplinarnost i dijalog brojnih aktera – zaključuje Katić.
Uloga medijatora
I dok statistike omogućuju projekcije i planiranje, svi su svjesni kako su ljudi i njihove sudbine puno više od pukih brojeva pa u ovom kontekstu CKD ističe važnost daljnje formalne suradnje nevladinih udruga s državnim institucijama. Potrebe stranaca često se međusobno razlikuju i svatko od njih priča je za sebe te zahtijevaju individualizirane strategije i planove integracije koji nadilaze mogućnosti volonterskog rada. Naime, volonteri su dugo u Hrvatskoj bili nositelji složenih procesa integracije, no oni u pravilu nemaju formalnih ovlasti ni resursa dugoročno zastupati interese azilanata, poglavito onih kod kojih zbog bolesti, trauma, nedostatka obrazovanja ili specifičnih obiteljskih odnosa integracija ne ide u skladu s unaprijed postavljenim očekivanjima. K tome, iskustvo je pokazalo da je puno jednostavnije obavljati administrativne i druge obaveze kada su azilanti u pratnji osoba koje je za ovu svrhu ovlastio MUP.
- Naši djelatnici podijeljeni su u mobilne timove koji se sastoje od voditelja slučaja i kulturnih medijatora. Medijatore čine hrvatski državljani koji su zbog podrijetla ili životnog iskustva dobro upoznati s kulturom, jezikom i običajima zemalja iz kojih azilanti dolaze. To je iznimno odgovoran posao jer su naši korisnici osobe iz Sirije, Afganistana, Iraka, Irana, Obale Bjelokosti, Somalije, Turske, Republike Konga, Demokratske republike Kongo, Kameruna, Bangladeša, kao i osobe bez državljanstva. Treba znati posredovati među ljudima različitog podrijetla i iskustva, s jedne strane i hrvatskih javnih i državnih službi, s druge. Ponosni smo na posao koji obavljamo, poglavito na kontinuirano organiziranje susreta domicilnog stanovništva i novih susjeda kako bi se međusobno bolje upoznali i prihvatili, kao i na edukaciju javnih službenika iz područja zdravstva i obrazovanja, s ciljem osiguranja učinkovitije realizacije prava azilanata u hrvatskom zdravstvenom i obrazovnom sustavu. No naš posao nije samo terenski, već o radu podnosimo vrlo detaljna izvješća. Riječ je i o narativnim izvješćima i o individualnim planovima integracije koje podnosimo na dvije razine. U unapređenju integracijskih procesa CKD izravno surađuje s Upravom za europske poslove, međunarodne odnose i fondove Europske unije na čijem čelu je državna tajnica Terezija Gras te Upravom za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove na čijem je čelu državni tajnik Katić – tumači Kadić Meškić.
Od ekonomije do nevladina sektora
Predan trogodišnji rad pokazao je da su individualni planovi integracije jedini mogući načini integracije pa je dio saznanja i pozitivnih praksi iz programa „Novi susjedi“ dao smjernice za dopune aktualnog Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Na snagu su stupile 1. travnja 2023. te će, sigurni su u MUP-u, doprinijeti bržem i lakšem zaposlenju osoba koje traže međunarodnu zaštitu. Nadalje, olakšat će iznalaženje stambenog rješenja azilantima te će proširiti mogućnosti za slobodne aktivnosti i rekreaciju djeci tražiteljima azila. Za to vrijeme djelatnici CKD-a i dalje će pomagati dosadašnjim korisnicima jer im prestankom projekta neće zatvoriti ni svoj vrata, ni svoj srca. Naime, oni koji su se odlučili za ovaj posao smatraju ga pozivom zbog čega protekle tri godine nitko od djelatnika CKD-a nakon radnog vremena nije isključio mobitel. To potvrđuju riječi Nejre Kadić Meškić:
- Studirajući ekonomiju i menadžment pet godina učila sam da je bit svega profit, a onda sam završila u nečem sasvim suprotnom, u nevladinom sektoru. Danas ne mogu zamisliti da iz njega odem jer on objašnjava svrhu mog postojanja, savršeno mi omogućujući ono što želim postići na ovom svijetu. Ako promijenimo i jedan život, puno smo napravili! - zaključuje Kadić Meškić.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s Centrom za kulturu dijaloga.