Na što prvo pomislite kada čujete riječ rudarenje?
Pretpostavljamo da je većini prva asocijacija klasično iskopavanje sirovina iz zemlje poput zlata, srebra, nafte i raznih minerala koje kao takvo postoji još iz četvrtog stoljeća prije Krista.
No, koliko vas je pomislilo na rudarenje koje ne zahtijeva odlazak u rudnik i cjelodnevno preznojavanje, a jednako kao i klasično iskopavanje zemlje donosi odličnu zaradu i troši energiju, samo ne ljudsku, već električnu?
Ovdje konkretno govorimo o rudarenju kriptovaluta, kod nas još uvijek pomalo nepoznatom, no u svijetu itekako popularanom terminu. Štoviše, toliko ljudi je uključeno u mining, odnosno rudarenje da su osnovane kripto farme u Norveškoj, Španjolskoj, Švedskoj, Italiji, Rusiji, Nizozemskoj s ciljem da se što više virtualno zaradi. Nizozemski rudari tako godišnje profitiraju i do 50.000 eura (oko 370.000 kuna), s prosječnim bonusima od oko 700 eura (oko 5200 kuna). U Švedskoj se, pak, toliko „rudari“ da je između travnja i kolovoza prošle godine potrošnja energije za miningom Bitcoina porasla za nekoliko stotina posto i, posljedično, potrošila električnu energiju ekvivalentnu 200.000 kućanstava.
O čemu je riječ?
Zanimalo nas je čemu toliki hype oko ovog virtualnog fenomena i je li sigurno „skočiti na vlak” rudarenja s obzirom na sveprisutne različite viruse koji kruže internetom. Obratili smo se stručnjaku Nikoli Škoriću, osnivaču prve hrvatske mjenjačnice kriptovaluta Electrocoin, koji se pametnim virtualnim ulaganjima počeo baviti već oko 2011. godine. Jednostavnim rječnikom odmah je objasnio što je zapravo rudarenje i kako funkcionira.
- Rudarenje predstavlja proces upisivanja nepotvrđenih transakcija u blok-lanac. Za razliku od tradicionalnog i centraliziranog bankarskog sustava u kojem banke uzimaju naknade za procesiranje i odobravanje zadanih transakcija, kripto se transakcije odobravaju putem nasumično odabranih, anonimnih kripto rudara. Novčanici, dakle, stvaraju nove, nepotvrđene transakcije i šalju ih u mrežu. Rudari zatim preuzimaju te transakcije te ih formiraju u blokove i dodaju natrag u blok-lanac. Kad rudar doda blok u blok-lanac, tada sve transakcije u tom bloku postaju potvrđene, a kao plaću dobiva određeni iznos novonastale kriptovalute te naknadu od provođenja transakcija – objašnjava Škorić.
Nije potrebna posebna edukacija da bi se bilo tko od nas „upleo u mrežu” mininga jer rudariti može bilo tko, no u tom je slučaju pojedincu direktna konkurencija veliko tržište ogromnih organizacija s pozamašnim budžetima, što može biti visokorizično i, na koncu, neprofitabilno.
- Ovakav se odnos često naziva i Economy of scale, a podrazumijeva troškovne prednosti koje velike tvrtke imaju nad malim tvrtkama i pojedincima. Kada proizvodnja u tvrtki postane iznimno učinkovita, onda se i troškovi proizvodnje mogu rasporediti na veću količinu robe, što ide u korist velikim organizacijama u odnosu na male organizacije i pojedince. Sukladno tome, profitabilnost rudarenja za pojedinca najčešće ne ispuni njegova očekivanja. Što se samog rudarenja tiče, ono zahtijeva visoko specijaliziranu opremu, a iziskuje i troškove konzumacije energije potrebne za rudarenje. Rudari su za uloženi trud nagrađeni određenim iznosom kriptovalute koju rudare za svaki uspješno iskopani blok. To je ujedno i način na koji se novonastale kriptovalute dodaju u sustav – kaže Škorić.
Drugim riječima, male su šanse da se pojedinačno zaradi od rudarenja, no uvijek postoji mogućnost, posebno kod ljudi koji se dugo bave kupnjom i prodajom bitcoina ili neke, pak, druge kriptovalute i dobro poznaju cijeli princip trgovanja.
Je li sigurno?
Samostalno rudarenje donosi i niz nesigurnosti na koje svakako treba obratiti pažnju.
Prije svega, važno je napomenuti da je iznimno velik interes za rudarenjem kriptovaluta doveo do toga da danas gotovo nitko ne rudari koristeći svoja računala. Upravo zbog male isplativosti, najveća se stopa rudarenja danas odvija u velikim organizacijama koje za to koriste specijaliziranu i skupu opremu pa su, prema tome, i mogućnosti prijetnje za računala smanjene.
No, uvijek postoji mogućnost od hakiranja računala, posebno osobnog koje, nerijetko, nije zaštićeno od opasnosti koje vrebaju. Dobro je voditi brigu o zaštiti na internetu neovisno o tome rudarite li kriptovalute ili samo surfate, da se kompjuter ili laptop ne nađe na listi zaraženih botnetom na kojoj se godišnje uvrsti preko 300.000 računala. U tom kontekstu, potrebno je pratiti trendove kibernetičke sigurnosti, osvijestiti se i, na koncu, informirati kako pravodobno zaštititi mrežu i sustav od napada virusa.
Kako spriječiti krađu kriptovaluta?
- Što se tiče sigurnosti virtualno zarađenog novca, svakom se vlasniku kriptovaluta preporučuje da poduzme sve potrebne mjere sigurnosti kako bi zaštitio svoju imovinu. Kada govorimo o kripto imovini, potrebne mjere sigurnosti podrazumijevaju čuvanje privatnog ključa svog kripto novčanika, pojačan oprez prilikom odabira prodavatelja ili kupca kriptovaluta, ali i pojačani oprez oko niza crvenih zastavica u kripto svijetu, kao što su obećanja o brzoj zaradi i slično – ističe Škorić.
Isplati li se?
Ona, pak, ovisi o kriptovaluti koja se rudari, blok lancu na kojem se nalazi, ali i o zahtjevnosti njenog rudarenja i energiji potrebnoj za mining. Svaki je oblik rudarenja isplativ ako je rudaru u interesu kreiranje novih kriptovaluta, no svaki pojedinac uvijek treba uzeti u obzir troškove rudarenja te sam za sebe izračunati koliko mu se to isplati.
- Osim bitcoina, rudariti se mogu i druge kriptovalute, a neke od najpoznatijih su bitcoin, ether, litecoin, dogecoin. Iako se neke od njih rudare slično, a neke potpuno drugačije od ostalih, činjenica je da se svaka od ovih kriptovaluta rudari na svoj karakterističan način koji bi potencijalni rudari svakako trebali dobro proučiti i istražiti prije no što se upuste u posao rudarenja – zaključuje Škorić.
Prihod, na koncu, dospijeva na adresu rudarevog novčanika.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i A1 Hrvatska.