Putovanja usred pandemije su izazovna, drugačija, ali moguća, tvrde, i mi doista nemamo razloga ne vjerovati im. Naime, upravo su to prošle godine (ali i početkom ove) dokazali na svom vlastitom primjeru. Iva i Branko, bračni par iz Međimurja, poznatiji pod imenom “Putoholičari”, othrvali su se svim izazovima pandemije i hrabro, unatoč svim potencijalnim preprekama i rizicima, nastavili putovati u praktički nemogućoj situaciji.
Uvuklo im se pod kožu, moglo bi se zaključiti. Naime, iza Ive Mihalić Krčmar (37), učiteljice informatike, i njezina vršnjaka Branka Krčmara, koji se brine za njihovu internetsku stranicu Putoholičari, puno je kilometara. Proputovali su gotovo 70 zemalja, a u svijet putovanja otisnuli su se još prije 15 godina. Prije deset pak su pokrenuli i spomenutu stranicu. Ona je u početku, objašnjavaju, predstavljala mjesto gdje su objavljivali detalje i savjete sa svojih putovanja, a s vremenom se projekt dodatno razvio. Danas Putoholičari nude savjete za putovanje, putopise, akcije, recepte... Stranica sadrži čak i oglasnik za pronalazak suputnika.
Zahvaljujući svemu navedenom - i činjenici su da su u proteklih godinu dana putovali Turskom, Slovenijom, Francuskom, Islandom i, zadnje u nizu, Tanzanijom - činili su se kao najbolja adresa da saznamo ono što nas najviše zanima: kako izgledaju putovanja u doba pandemije.
U proljeće, kada je nastupio lockdown, tvrde, razmišljali su kako će putovanja uopće izgledati, odnosno hoće li ona biti moguća. No, kad se prilika ukazala, iskoristili su je. Čak ni njihovi prijatelji nisu bili iznenađeni. Već su se s nama naviknuli na sve i svašta, ništa im nije čudno, govore.
“Čim su smanjili restrikcije, otvorili granice, odlučili smo se na put u susjednu Sloveniju. Nekoliko dana kamperom, distanca od ljudi, činilo nam se kao sigurno putovanje. Planirana putovanja za ljeto su nam, naravno, otpala pa smo se kao i svi drugi okrenuli na Hrvatsku, prošli smo jako puno, od Iloka do Neretve. U kolovozu smo uspjeli ‘uloviti zadnji vlak’ za Island jer je nakon našeg povratka Island uveo strože restrikcije. Kad smo mi išli, bio je potreban samo negativan test koji smo napravili na aerodromu kad smo sletjeli u Reykjavik. I Pariz smo ulovili zadnji tren u listopadu, prije nego što su postrožili mjere. Turska je dugo bila jedna od rijetkih zemalja bez restrikcija, bez potrebnog testa, pa je prvo Branko u listopadu sam otišao u turski dio Mezopotamije, a nakon toga smo zajedno otišli do Kapadokije u studenom. I evo, upravo smo se vratili sa Zanzibara”, opisuju svoju vrlo aktivnu godinu.
No, nemoguće je zamijetiti da stvari nisu kao nekada. “Putovanja su se promijenila tako da su postala rizičnija, neizvjesna, samim time i malo teža za organizaciju. Ljudi se boje. Putovali bi, ali teže dolaze do informacija pa samim time odustaju. Konkretno, ovo naše posljednje putovanje, kad smo objavili da smo stigli u Zanzibar, mnogi ljudi su nam se javljali kako im je drago vidjeti da se negdje može ići, stotine pitanja kako doći tamo, kakva je situacija s koronom, do poruka gdje su se javljali da su kupili avionske karte nakon naših objava”, objašnjavaju.
Kako, u ovoj pandemijskoj situaciji, odabiru destinacije, zanimalo nas je. “Naravno, imamo neku listu želja što bismo voljeli posjetiti, vidjeti, doživjeti. No, u ovo ludo doba destinacije smo birali prema epidemiološkim mjerama, gdje nam je najlakše doći, da nema puno komplikacija, testiranja, da nije neka rizična zemlja gdje bismo mogli završiti u lockdownu”, tvrde.
Pritom naglašavaju da svaka zemlja, ali i svaka aviokompanija, ima svoje epidemiološke mjere te da prije puta treba sve dobro provjeriti. Najgore od svega je, nastavljaju, što se te mjere stalno mijenjaju pa ako odete na neko putovanje u zemlju koja nema restrikcija, vrlo lako se može dogoditi da na kraju tamo zapnete u lockdownu.
“Neke aviokompanije traže negativan test kako biste se uopće mogli ukrcati, imate čak aerodrome gdje morate imati test i ako samo presjedate. S druge strane imate aviokompanije koje nemaju nikakvih posebnih restrikcija. Maske su obavezne na svim letovima i aerodromima, neke aviokompanije prije ukrcavanja mjere temperaturu svim putnicima.
Kod zemalja je slična situacija, neke su sasvim zatvorene, neke dozvoljavaju ulaz s negativnim testom, a kod nekih možete doći bez problema i bez testa. Ako kupite avionsku kartu i let vam je otkazala aviokompanija, dobit ćete povrat novca ili voucher za novi let. Ako pak vi odustanete jer je, primjerice, zemlja uvela neke dodatne restrikcije koje se vama ne sviđaju ili vas je strah otići na put, onda nemate pravo na povrat”, tvrde.
Isto tako, na različitim destinacijama varira i “koronasituacija”. Primjerice, u Parizu su stalno morali nositi maske, čak i na otvorenom. Skinuli bi ih samo kad su se fotografirali - to se, naime, dozvoljavalo. No, isto tako, dogodila se situacija kada je Iva nakon fotografiranja zaboravila staviti masku. Nije prošla ni minuta, a već joj je prišao policajac i zamolio da je stavi.
Na Islandu pak je, u trenutku njihova posjeta u kolovozu, situacija bila sasvim drugačija.
“Kad smo sletjeli na Island i ušli u rent-a-car s maskom, svi su nas čudno gledali i rekli da ne trebamo maske. Tada su imali svega nekoliko pozitivnih na cijelom otoku. Zanimljiva situacija je bila i u jednom dućanu. Stajali smo ispred proizvoda i gledali što ćemo točno uzeti, metar iza nas nervozna žena stoji i počne se derati da što čekamo da se stvorio red, da bi ljudi prošli. Naravno nikakav red se nije stvorio, osim nje i njezine djece. Kad smo joj rekli da slobodno prođe, rekla je da smo preblizu. Primijetili smo da je to radila sa svim kupcima u dućanu, čekala da se maknu jer se bojala proći pokraj ljudi, na kraju je toliko bila živčana da je prišla nekom dečku koji je valjda tamo na praksi i tražila ga da zamoli ljude da se kreću i ne zadržavaju tako dugo kod proizvoda, da vlada pandemija i da nitko u dućanu nije normalan (žena je jedina imala masku tada)”, prepričavaju.
Tvrde kako su se najviše pripremali za prelaske granica. Očekivali su tamo dulja čekanja, objašnjavanja... Primjerice, letjeli su iz Beča pa su trebalo prijeći slovensku i austrijsku granicu, no nisu imali nikakvih problema. Pokazali su, tvrde, avionsku kartu i bez problema došli do aerodroma.
Je li se promijenio način kako oni osobno putuju, primjerice primjenjuju li neke “svoje osobne epidemiološke mjere”. “Moram priznati da nismo ništa previše mijenjali u načinu putovanja prije i sada. Mi smo se zarazili na našem prvom zajedničkom putovanju ikad, davno je to bilo, putovanje u Tunis. Pokupili smo bakteriju šigela, završili na infuziji, izgubili nekoliko kilograma, bilo je to jako loše iskustvo nakon kojeg smo puno pametniji. Nakon toga, sva sreća, nikad nismo imali nikakvih zdravstvenih problema na putu, kao da nam je organizam i imunitet ojačao. Uvijek prije putovanja pijemo nešto za jačanje imuniteta, uvijek sa sobom nosimo bočice s gelovima za dezinfekciju, malu apoteku i trudimo se da ne pokupimo neku bolest/virus/zarazu na putu, pa tako isto i danas”, govore.
Isto tako, tvrde da nemaju nikakav “back-up plan” u slučaju zaraze koronavirusom kada putuju. “Uvijek razmišljamo pozitivno i da će sve biti u redu, ako dođe do problema, to ćemo rješavati u tom trenutku. Da smo se zarazili na destinaciji, mislim da ne bismo imali previše izbora u tom slučaju, ostali bismo tamo koliko moramo i nakon toga se vratili doma. Baš smo razgovarali kako imamo osjećaj da ćemo se prije zaraziti doma nego negdje na putu, ali sva sreća, još nismo bili pozitivni na koronu. Uglavnom rentamo automobil i sami obilazimo neka mjesta, sve je na otvorenom (Island, Kapadokija, Zanzibar) pa smo na svježem zraku, distancirani od ljudi. Naravno, u svakoj zemlji se pridržavamo mjera koja je ta zemlja donijela, primjerice u Parizu smo morali imati maske i na otvorenom, a u Zanzibaru nismo uopće morali nositi maske”, objašnjavaju.
Zanimalo nas i što bi savjetovali osobama koje trenutno žele putovati. Njihov je recept “dobra priprema, strpljenje i spremnost na sve moguće opcije”.
“Prije samog puta dobro se raspitati kakve su epidemiološke mjere za ulazak i boravak u zemlji u koju planirate putovati. Budite spremni da se možda nećete vratiti doma kad ste planirali, ako je posao u pitanju, razgovarajte sa šefom i o toj opciji, i jednostavno budite spremni na sve, na mogući lockdown, testiranja, dodatne troškove itd. Samo bez stresa, svaki problem uvijek ima neko rješenje”, savjetuju Putoholičari.
Dotiču se isto tako i rezervacije smještaja, te savjetuju da je dobro uzeti smještaj koji ima besplatno otkazivanje. “Ili pričekajte sa smještajem do samog polaska. Mi smo, primjerice, većinu smještaja rješavali na licu mjesta”, dodaju. Što se tiče avionskih karata, tvrde da postoje opcije dodatnih osiguranja, ali da i većina aviokompanija u osnovnoj cijenu nudi fleksibilne karte kod kojih možete besplatno promijeniti datum putovanja.
Na kraju, pitali smo ih što ih je dočekalo u Hrvatskoj kada su se vratili sa svog posljednjeg putovanja, onog u Zanzibar. “Dočekala nas je karantena. Znači na ulasku u Hrvatsku, odmah na granici su nas stavili u samoizolaciju”, govore. Branko će ostati svih 10 dana u samoizolaciji jer može raditi online, a Iva je otišla na testiranje kako bi mogla na posao.