Proizvodnja solarne energije diljem svijeta u velikom je porastu, pokazuje izvještaj Međunarodne agencije za energiju (IEA) za prošlu godinu. U izvještaju se navodi kako je solarna energija 2023. godine činila tri četvrtine novih kapaciteta obnovljivih izvora instaliranih diljem svijeta. Proizvodnja solarne energije postala je mnogo jeftinija i učinkovitija nego ranije pa je tako prošle godine prvi put bilo više investicija u solare nego u crpljenje nafte. Ipak, koliko god tehnologija napredovala, temeljna ograničenja uvijek će ostati: solarni paneli mogu generirati energiju samo danju, oblaci često smetaju i velik dio sunčeve svjetlosti apsorbira atmosfera. No, postoji rješenje i za to: solarne elektrane koje lebde svemirom i šalju goleme količine čiste energije na Zemlju.
Raketni pionir
Ideju svemirske solarne energije prvi je 1923. godine lansirao ruski raketni pionir Konstantin Ciolkovski, a zatim i Isaac Asimov u svojoj znanstveno-fantastičnoj priči iz 1941. godine. No, krajem 1960-ih i početkom 1970-ih pojavili su se i prvi inženjerski koncepti. Ubrzavanje klimatskih promjena osnažilo je ideje o solarnim elektranama u svemiru za što postoji veliki interes u Kini, Japanu, SAD-u i Velikoj Britaniji. I Europska svemirska agencija (ESA) pokrenula je inicijativu SOLARIS čiji je cilj ispitati izvedivost i isplativost prikupljanja solarne energije iz svemira kako bi se namirile potrebe za čistom energijom na Zemlji.
- Solarni panel veličine 10 kilometara u geostacionarnoj orbiti mogao bi proizvesti 570 teravat-godina energije. To bi bilo dovoljno za opskrbu 10 milijardi ljudi uz šest puta veću potrošnju energije po glavi stanovnika od trenutne američke razine – rekao je za New Scientist Ian Cash iz International Electric Company.
Ipak, postavljanje solarne elektrane u svemir dugo vremena činilo se teško ostvarivim zbog enormnih troškova. Svemirska letjelica sa solarnim panelima dugim kilometrima bila bi teška, a lansiranje sve potrebne opreme u svemir bilo bi užasno skupo. Ali dolaskom raketa za višekratnu upotrebu kakve razvija Muskova kompanija SpaceX, ta je cijena pala. Prema nekim procjenama, slanje materijala u geostacionarnu orbitu gdje bi trebale biti svemirske solarne elektrane, s nadolazećim SpaceX-ovim raketnim sustavom Starship moglo bi koštati samo 5000 dolara po kilogramu. - Pojava lansirnih vozila za višekratnu upotrebu potpuno je promijenila ekonomiju – rekao je za New Scientist Martin Soltau, jedan od izvršnih direktora Space Solar, britanske tvrtke u čijem je fokusu komercijalna isporuka svemirske solarne energije.
Bežična tehnologija
Energija dobivena s pomoću solara u svemiru, mogla bi se slati na Zemlju koristeći bežične tehnologije. Istraživači Kalifornijskog instituta za tehnologiju (Caltech) u Pasadeni nedavno su pokazali da je to izvedivo. Analitičari smatraju da je to važna prekretnica te da bi prve svemirske solarne elektrane mogle biti i funkciji u roku od 10 godina.
- Trendovi klimatske krize su radikalni, pa zato iziskuju i radikalan odgovor. To znači da moramo upregnuti sve tehnologije koje mogu doprinijeti brzom smanjenju emisija ugljikovog dioksida i ostalih stakleničkih plinova. Tu mislim na dostupne, ali i tehnologije koje se tek razvijaju. Među njima se svakako nalazi i predložena tehnologija orbitalne fotonaponske elektrane. Iako te tehnologije mogu zvučati ludo ili kao znanstvena fantastika, one su ostvarive, samo je pitanje koliko nam treba da ih razvijemo i implementiramo. Zato su, uz njih bitna i rješenja koja već imamo – rekao nam je dr. Nikola Biliškov iz Instituta Ruđer Bošković (IRB) i jedan od pokretača inicijative Znanstvenici za klimu Hrvatska.
- No, koliko god dobro zvuči, ni jedno tehnološko rješenje neće riješiti sve probleme nametnute klimatskom krizom. Moramo se oslanjati na kombinacije različitih tehnologija, jer sve one imaju svoj opseg primjenjivosti. Još važnije od toga, želim još jednom naglasiti da su sve te tehnologije zajedno samo dio rješenja. Klimatska kriza je sveobuhvatna i zadire u sve aspekte ljudskog djelovanja. Za suočavanje s njom treba pravilno adresirati njene uzroke, a oni su duboko u temeljima pogona suvremene tzv. zapadne civilizacije, dakle u samim temeljima prevladavajućeg socio-ekonomskog sustava. Prema tome, odgovor na klimatsku krizu iziskuje kompleksne i kombinirane mjere, koje se temelje na primjeni dostupnih i razvoju novih tehnologija, ali i temeljnoj promjeni prevladavajućeg društveno-ekonomskog sustava – naglasio je Biliškov.