Draga Ivana, s pravom si moraš misliti da sam neko nemarno stvorenje, ali što ćeš kad me sudbina goni na vječitim poslovima i to grdima, osim toga pripremamo se za put u Egipat koji nastupamo 27. iz Trsta - pa i to uz božićne pripreme dalo mi je dosta posla. Pisat ću ti s putovanja, a sada želim tebi i Nedjeljki sve dobro i mnogo veselja za Božić i godinu 1936. Neka vam donese svu onu sreću koju si želite. Rukoljub i mnogo srdačnih pozdrava od Alke", piše u čestitki koju je primila Ivana Brlić-Mažuranić 1935., na samom ulasku u 1936. godinu, od Alke Detoni, inače supruge poznatog slikara Marijana Detonija.
Čestitka koju prvi put pokazujemo u javnosti dio je korespondencije Ivane Brlić-Mažuranić koja se čuva u fondu Zbirke rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a koju vodi Irena Galić Bešker. Datira u 1935. godinu, a motiv je stari Zagreb, preciznije Gornji grad, iz 1712. godine. Spisateljica Ivana Brlić-Mažuranić primala je božićne čestitke od članova obitelji i prijatelja. Čuvaju i čestitku koju je za Božić Ivani Brlić-Mažuranić u Slavonski Brod 1934. poslala prijateljica Sandica Reiss, u kojoj piše:
"Dragoj svojoj autorici želi sretan i veseo Božić njezin Šegrt Hlapić. Uz rukoljub priključujemo se Bracinim željama. Sandica Reiss".
Postojala je u to doba operna pjevačica Sandica Reiss, no nije sigurno da je čestitku poslala baš ona.
Kako bi barem malo, uz pomoć uvijek dobro došle nostalgije, olakšali blagdane u pandemijskom dobu, iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice pokrenuli su akciju "Tradicija dobrih želja", kojom žele upoznati javnost s tradicijom slanja božićnih čestitki i potaknuti ljude da ovih blagdana nekome upute čestitku, ovaj put virtualnim putem. Otvorili su i istoimenu web stranicu tradicijadobrihželja.nsk.hr, gdje pokazuju neke od čestitki koje imaju u fundusu, a koje se, inače, čuvaju prema pravilima muzejske struke: u za to predviđenim spremištima, u kontroliranim mikroklimatskim uvjetima.
Kako govori Maja Priselac, savjetnica za odnose s javnošću u NSK:
"U fondu Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu nalazi se oko 150 tisuća razglednica različitih motiva, među njima i pet stotina božićnih čestitki koje datiraju od početka 20. stoljeća pa nadalje i koje su dragocjeno svjedočanstvo prošlih vremena i očuvani zapisi prošlosti. Mnoge od njih sadrže želje koje su nekoć ljudi upućivali svojim najbližima".
U okviru ovog se projekta pokazuje pedesetak čestitki koje obuhvaćaju razdoblje od kraja 19. do polovine 20. stoljeća, kada se Božić čestitao na neki drugi način, odnosno: "Dok danas jedni drugima za blagdane najčešće šaljemo kratke čestitke putem mobilnih uređaja, ljudi s početka 20. stoljeća na božićnim su dopisnicama ispisivali rukoljube i blagoslove, pažljivo ističući kome ih upućuju: blagorodnom gospodinu Radoslavu Franjetiću, nadinspektoru voda u Osijeku; visokocijenjenoj gospođi Toni Maršić, supruzi potpukovnika u Zagrebu…".
Dragana Koljenik, glavna urednica portala i društvenih mreža NSK, govori o ovom projektu:
"Željeli smo ljudima dati priliku da i digitalno svoje želje ispišu na poseban način. Iz tog je razloga naša mobilna aplikacija Pozdrav iz Zagreba odjenula božićno ruho i postala Advent u Zagrebu".
Putem aplikacije, naime, digitalizirane božićne čestitke iz fonda Grafičke zbirke NSK mogu se podijeliti na društvenim mrežama i putem e-maila i SMS-a. Aplikacija, nastavlja, omogućuje i da se čestitke dodatno personaliziraju prigodnim naljepnicama i okvirima, a može se čak i snimiti selfie. Mobilna aplikacija je besplatna, a preuzeti se može na Google Playu i mrežnoj stranici božićne akcije. Kako, dalje, govori Dragana Koljenik:
"Zadovoljni smo kako je zasad Advent u Zagrebu zaživio. Kreirali smo i događaj na Facebook stranici Knjižnice pod nazivom 'Svaka želja je posebna', kojim pozivamo sve građane da svoje najbliže ovih blagdana razvesele upravo božićnim čestitkama i s kojeg ih pozivamo da radost primljenih čestitaka podijele na društvenim mrežama uz poruke #SvakaŽeljaJePosebna i/ili #TradicijaDobrihŽelja".
Naći će se na ovim čestitkama iz NSK raznih motiva, među njima su djevojčice koje rade snjegovića, pomalo i ljutitog izraza lica i s lulom u ustima, dok mu se jedna od djevojčica ruga, crno-bijeli crtež para koji je zameo snijeg, on drži kišobran i ne uspijeva se izboriti, no ne daju se time smesti, sretni i zaljubljeni, potom djevojčica i pas u šetnji koji po putu susreću pticu s kojom pas razgovara, djeca koja od ulične prodavačice kupuju toplo kestenje, svinja i mali anđelčić, dijete, kako plešu...
Svinja je, inače, na čestitkama za Božić simbolizirala prosperitet zbog nemogućnosti ove životinje da hoda unazad, bogatstvo, jer se smatralo da onaj tko posjeduje svinju nije gladan, a ako nije gladan, sretan je. Djeca koja rade neke sitne nepodopštine simbolizirala su ulazak u novo. A jedan je od simbola sreće bio i dimnjačar, jer se smatralo da ako kuća ima dimnjak, ako je topla, u njoj se kuha, blagostanje je.
Naše sugovornice, više kustosice Charlotte Frank i Maja Karić te viša knjižničarka Vesna Vlašić Jurić potrudile su se pronaći nam što više podataka o čestitkama pokazanima na portalima. "Svinje, potkove, gljive, dimnjačari, djetelina… kao poznate srećonoše pojavljuju se na novogodišnjim čestitkama još od samih početaka njihove proizvodnje. Svinja se još od doba antike smatrala simbolom snage, bogatstva i obilja, a u srednjem vijeku, u Njemačkoj, postaje simbol sreće", rekle su nam.
Od božićnih i novogodišnjih čestitki imaju, nastavljaju, za sada sigurno datirane dvije novogodišnje čestitke iz 19. stoljeća, jedna je iz 1893., druga iz 1894. godine, a obje poslane gospodinu Vladimiru pl. Simiću u Krapinu, jedna iz Samobora, a druga iz Kastva. Većina čestitki darovana je zbirci. Među njima je ona iz 1903. godine, poslana na adresu Elze Kučere koja je bila prva knjižničarka u Hrvatskoj, ali i prva eksperimentalna psihologinja i prva žena u Hrvatskoj koja je u Zürichu stekla doktorat iz filozofije. U NSK čuvaju i njezine osobne dokumente, pisma, zabilješke, dnevnike i drugu vrijednu građu. Za nju povijest bilježi da je nakon brojnih opetovanih molbi 1912. godine imenovana "bibliotečnim pristavom 2. razreda te tako postala 'prva ženskinja u Hrvatskoj i Slavoniji' koja je dobila status zemaljskoga činovnika". Nadolazeću, 1904. godinu, pošiljatelj joj čestita dok je ona još u Zürichu, naslovljeno je na gospoju Elzu Kučeru, a između djetelina s četiri lista i gljiva ispisano je: "Sretno novo ljeto". Na adresu ove žene jakog životopisa poslano je još čestitki.
U to su se doba čestitke radile najčešće u radionicama u Njemačkoj. Često su bili zastupljeni sakralni i narodni motivi, primjerice rođenje Isusa, Betlehem, potom unošenje drvca, posna večera, sveti Nikola ili, pak, krampus, za neposlušnu djecu.
No, kako podsjećaju naše sugovornice, "kada je sedamdesetih godina 19. stoljeća Louis Prang prvi počeo prodavati božićne čestitke u SAD-u, one nisu prikazivale religiozne motive već su sadržavale dekorativne motive, snježne pejzaže, djecu…".
S početka 20. stoljeća nije uobičajena, čini nam se barem tako, čestitka klauna Pierrota sleđa, koja je također pokazana u sklopu njihova projekta. No naše će nas sugovornice demantirati: "Pierrot je lik iz francuskog i engleskoga kazališta, nastao pod utjecajem Pedrolina, maske talijanske commedia dell'arte. Potkraj 19. stoljeća. Figura Pierrota javlja se u pantomimama i revijama te u tzv. Pierrot trupama, zabavljačkim nastupima koji si bili posebno omiljeni u Engleskoj 1920-ih. Tako da motiv popularnog Pierrota i nije tako netipičan na čestitkama za to vremensko razdoblje".
Jedna od čestitki na kojoj je hrpa pijanaca na gradskom trgu uz sat, kako posrću, datira u 1914. godinu. Gdje je nastala, nije poznato. "Ne zna se točno vrijeme nastanka, niti autor, niti izdavač, niti tiskar. Znamo samo ono što se s nje može pročitati - da je poslana Radoslavu Franjetiću u Đakovo. No veseli građani smješteni su u neutralni prostor gradskog trga, onakvog kakvog bi se moglo naći u većini gradova Austro-Ugarske Monarhije".
I inače su česte čestitke s humorističnim sadržajem, jedan od primjera su skijaši na gljivi muhari iz 1911. godine: "Autor čestitke je potpisan, ali je potpis nažalost nečitak i istraživanjem nismo (za sada) došli do rezultata. Gotovo da je i pravilo da su novogodišnje čestitke komične", govore naše sugovornice. Čestitka iz 1935. godine, pak, prikazuje Maksimir pod snijegom:
"Radi se o 'fotomontaži' zimske fotografije maksimirskog vidikovca i crteža jelke pod snijegom koja asocira na božićni ugođaj. Tipografija je također naknadno dodana, što se može vidjeti golim okom, a takve montaže su dosta česte."
Čestitka, pak, iz 1940., prikazuje ljude kako odlaze u crkvu u narodnim nošnjama. Autor je Andrija Maurović, inače autor prvog stripa u Hrvatskoj "Vjerenica mača" i enfant terrible domaće likovne scene, gotovo pa filmskog životopisa. Kako govore naše sugovornice:
"U Grafičkoj zbirci čuvaju se božićne i novogodišnje čestitke nastale temeljem motiva koje su oslikali pojedini značajni hrvatski likovni stvaraoci. Ističu se čestitke iz serije autora Andrija Maurovića, s motivima hrvatskih božićnih običaja. Slikovni prikaz otisnut na čestitki 'Nošenje božićnog drvca' prikazuje muškarca s božićnim drvcem, ispred niske seoske kuće na čijem pragu stoji žena u živopisnoj nošnji te djeca koja veselo dočekuju oca. 'Polnoćka' prikazuje seljake u snježnom pejzažu kako dolaze na misu polnoćku, katoličko misno slavlje kojim počinje Božić. Ljudi u narodnim nošnjama nalaze se na čestitki 'Polazak na polnoćku'. Crkva je osvijetljenih prozora, prekrivena snijegom, kao i okolni pejzaž. 'Porođenje Isusovo' autor prikazuje u štalici obasjanoj svjetlošću ispred koje stoje seljaci odjeveni u svečane nošnje".
U Zbirci se nalaze i božićne čestitke s motivima još nekoliko umjetnika, primjerice, slikara Slavka Tomerlina, među njima su "Čestitanje Božića (Konavli-Dalmacija)", "Na Badnjak u Slavoniji" koja uz slikovni prikaz nosi i prigodne stihove "Svim na zemlji mir, veselje budi polag dobre volje!". Zlatko Šulentić autor je, među ostalim, Sveta tri kralja sa zvijezdom, Nošenje kipa Djevice Marije (motiv iz Međimurja). Otto Antonini, pionir grafičkog dizajna, ilustrator koji je obilježio razdoblje između dva rata, autor je motiva otisnutih na čestitkama, među kojima domaćice koja prostire stol slamom ispod stolnjaka za Badnjak (Motiv iz Bistre iz Hrvatskog zagorja).
Naše sugovornice zaključuju: "Navedene čestitke datiraju iz vremena od 30-ih do 50-ih godina dvadesetog stoljeća te obuhvaćaju pojedine prikaze božićnih običaja iz različitih dijelova Hrvatske. Čestitke odišu veseljem, seoskim, skromnim obiteljskim ugođajem koji vežemo uz božićne i novogodišnje blagdane".
A online izložba koju su priredile, kao i mogućnost virtualnog slanja čestitke, izuzetan je doprinos priči o povijesti čestitki.
