Zamislite stotine, tisuće ljudi kako tačkama do vrha natovarenim novčanicama jure u trgovinu da kupe kilu brašna, a ako samo malo zakasne za isti proizvod trebat će im dvije tačke novca. Tako je to prije točno 100 godina izgledalo u Njemačkoj, čije je gospodarstvo jela brutalna inflacija, neviđena ni prije ni poslije u povijesti ove zemlje.
Svaki dan su cijene rasle 21 posto, na najvišoj točki inflacija je dosegnula 29.500 posto, na novčanicama je bilo nula koje više nisu stigli ni izbrojati, a tiskale su se samo na jednom strani papira, jer bi za dotisak dodatno gubile na vrijednost. Ovo je, međutim, ujedno bio i prijelomni trenutak za modu gradića na četiri rijeke, Karlovca.
Među nevoljnicima koji su u njemačkom beznađu tražili način kako preživjeti krizu bio je Dragutin Karl Kopf, veteran prvoga svjetskog rata, ranjen u podlakticu desne ruke tijekom ofenzive Austrougarske na Srbiju u jesen 1914. godine, Osječanin koji je u međuvremenu izučio za frizera i sreću odlučio pronaći na zapadu, u njemačkom Leipzigu. U samo nekoliko godina je u nekoliko svojih salona zaradio za kuću, a onda u samo nekoliko mjeseci tim novcem nije mogao kupiti ni vreću krumpira. Propao je i pitao je kuma što će? On mu je rekao: Drago, idi u Karlovac! U to vrijeme trgovačko središte s plovnom Kupom, imućnom gospodom i damama koje su željela izgledati lijepo kao one na zapadu bio je to pravi potez. U središnjoj ulici stare gradske jezgre, Radićevoj, otvorena je tako frizerska radnja, a iznad ulaza veliki slovima je pisalo ovako: Dragutin Kopf - češljana za gospođe!
Sve ostalo je, reklo bi se, povijest, koja međutim, traje i danas, punih i neprekinutih i po mnogočemu posebnih 100 godina. Gospodin Dragutin i njegova vrijedna supruga Helena nisu imali djece, ali su svojom smatrali mladu Nevenku Gerber koja je kod njih došla raditi kao 15-godišnja curica 1938. godine i ostala tu do mirovine.
Gospođa Nevenka, udana Gerber, salon je prepustila svojoj snahi Nadi Gerber, koja je, nakon 43 godine rada to isto napravila Aniti Mamić, ratne 1992. godine kao djevojčici izbjeglici iz okupiranoga Slunja. Ako se pitate u čemu je tajna uspjeha dugovječnosti ovoga salona, onda još jednom pročitajte prethodnu rečenicu - vlasnici nisu salon prodavali strancima, niti su ga nasljeđivali njihovi prvi potomci, već je salon bio prepuštan onima koji su to zaslužili svojim radom poštovanjem zanata i mušterija.
Nije tajna da je i gospođa Nada odbila silan novac za svoj salon, ali ga nije uzela, već je salon prepustila Aniti, svojoj praktikantici, a onda i djelatnici. Ta nevidljiva linija koja je povezala četiri generacije različitih vlasnika desetljećima privlači njihove mušterije kroz isto toliko generacija. Kada uz Salon Gerber spomenete termin "stalna mušterija", onda on ne označava nekoga tko je došao nekoliko puta na šišanje, nego priča o povjerenju dugom desetljećima, govori o gospođi Trkulji iz Ozlja koja na frizuru ovdje dolazi nestvarnih 70 godina, zatim o gospođa Žubrinić koja je prevalila osamdesetu, a ovdje je dolazila još kao curica, članovima obitelji Drašković i Jerinić-Mušnjak, koje su salonu vjerne sve od 1924. godine, odnosno sve četiri generacije od tada.
Tek po vanjskom izlogu može se zaključiti kakav se vrijedni i romantični kutak nalazi u tih 25 kvadrata zgrade u Tomislavovoj, kamo je salon iz Radićeve još 1936. godine preselio gospodin Kopf. Moderan inventar, međutim, nije uspio skriti sve one prošle godine koje su se duboko uvukle u njegove zidove.
- Moja svekrva Nevenka je došla na naukovanje kao 15-godišnjakinja, a Kopfovi su je prihvatili kao kćerku koji ikada nisu imali. Bila je to jedna posebna i poduzetna žena. U jednom trenutku preuzela je salon u kojem je radilo 12 frizerki, a mušterije su dolazile i Karlovca i šire okolice, od Gorskog kotara do Korduna, čak i iz Zagreba - govori nam gospođa Nada Gerber.
Gospođa Nevenka jedna je do tri hrvatske frizerke koja su iz Londona, nakon desetodnevnog tečaja kod vjerojatno najpoznatijeg frizera u povijesti Vidala Sassoona, 1974. godine u Karlovac donijela fen-frizuru, koja je zamijenila klasične viklere. Ta je frizura bila dvostruko skuplja od klasične, pa se gospođa Nevenka našla na udaru kritike tadašnjih medija. No, kada se novinarka koja joj je posvetila kritičku kolumnu sam uvjerila u kvalitetu obavljena posla, povukla je kritiku. U međuvremenu je posao procvjetao sam po sebi, jer su svi došli vidjeti kakvi su to skupi trendovi iz Londona došli u Karlovac. No ovo, dakako, nije jedina anegdota iz stogodišnje povijesti salona.
- Ovo je bilo mjesto okupljanja i druženja, ja i danas imam teku od svekrve s popisom recepata, a znate kako su oni naslovljeni: Krafne od gospođe Bilović, pa po tom principu sva ostala jela. Kad to listam postane mi jasno koliko je poznatih Karlovčana prolazilo kroz salon. Iz ugla je bila kavana Aeroplan, gdje bi se išlo na izlaske, na dočeke Novih godina i sva važnija događanja. Onda bi dame prvo ovdje došle na frizuru, pa brzo doma na presvlačenje i u Aeroplan. Salon se otvarao u 4 ujutro i radio sve do večernjih sati, čekalo se u redovima - govori nam gospođa Nada Gerber.
Nikada nisu stali s radom, ni tijekom Drugog svjetskog rata niti tijekom Domovinskog rata, u vrijeme žestokih bombardiranja, osoblje salona i njihove mušterije skrivale bi se u istom podrumu, u zgradi preko puta.
- Imali smo situacije kada smo započinjali frizuru, a onda bi označili uzbunu, pa smo znali posao završiti u skloništu - dodaje nam Tereza Pavlić, koja i danas u mirovini pomogne Aniti. Počela je ovdje raditi prije 50 godina.
- Jednom su nam došla dva "Tigrića u tim ratnim vremena, prije terena na Velebitu, a jedan skroz ošišan, skor na nulu, kaže da se želi obojiti u crno. Mislim si pa što ćeš bojiti, a još ideš na Velebit, ionako te nitko neće vidjeti, pa smo ga odgovorili - prisjeća se gospođa Nada. U ta ratna vremena u blizini je radio župni Caritas pa su Gerberove frizerke bile vrlo aktivne i u humanitarnom radu.
Nakon rata došle su i demokratske promjene, a kako su mušterije bile različitog političkog uvjerenja, tako su Nadi počele donositi plakate za svoju promidžbu
- Prvo je došla gospođa Jelka Pavlić - Rusan iz HSS-a i veli Nada: Izvoli moj plakat staviti u izlog. Ja stavim. Onda su došle iz HDZ-a pa pitale, a gdje je naš plakat, pa smo stavili i njih. Nakon toga, moja susjeda i liberalka Anika Mamić pa pita gdje je njezin. Tako je izlog bio sav oblijepljen stranačkim plakatima, pa su nas mušterije zezale kako smo oformile gradsku koaliciju - prisjeća se gospođa Nada.
A što se tiče želja i prohtjeva bilo ih je skoro koliko i mušterija, ipak u salonu u ovakvim trenucima vole prepričati anegdotu jedne poznate karlovačke profesorice, koja je na tretman dolazila s lutkom u tašni. Tako im je htjela dočarati točnu nijansu boje kakvu želi za svoju kosu, što je frizerkama salona davalo velike izazove. Neke su mušterije brbljave, neke šutljive, ali su uvijek u pravu baš sve.
Gospođa Nada dobitnica je brojnih priznanja za profesionalan i humanitarni rad, bila je aktivna u obrtničkom udruženju udruženju, te je u dva navrata vodila Ceh frizera na državnoj razini. Odgojila je brojne karlovačke frizere, a svakako je postala i važan dio karlovačke društvene povijesti. Samozatajna Anita Mamić nastavila je Nadinim stopama. Skupa će ove godine jednom velikom feštom proslaviti 100-godišnjicu salona, ali i odlazak Nade Gerber u mirovinu, što zbog pandemije koronavirusa nisu napravile kada su trebale.