- Ovo smo počeli radit jer nitko drugi to nije radio, i jer nikog drugog nije bilo briga, niti je itko znao kako – kratko i jasno mi je skejter s 23 godine iskustva, Marin Dundić, objasnio razlog početka priče nazvane Tonbe Skateparks, prve hrvatske tvrtke specijalizirane za izgradnju betonskih skate parkova.
Zagrepčan i su na skejtere, rolere i vozače BMX-ova na ulicama već navikli, a gledaju ih i na njihovim lokacijama poput Džamije, Mimare i Muzičke Akademije, ali mladi sa skate scene već godinama želi primjereno mjesto za razvitak svojih vještina, organizaciju škola, natjecanja i sl., odnosno želi, skate park dostojan njihovih potreba i dostojan grada Zagreba.
- Godinama sam bio član skate klubova, a 2000. smo sagradili svoj prvi skate park u Španskom, u sklopu Skateboard kluba „Shpaolin“. A onda smo 2007. svi zajedno kao zagrebačka skate scena izgradili prvi betonski „bazen“ u Studentskom centru, koji je ujedno bio i drugi takvog tipa u cijeloj Europi. Sve to vodilo je prema osnivanju tvrtke Tonbe Skateparks – svojih početaka prisjeća se Dundić i dodaje da su svoj zanat izučili u inozemstvu surađujući s profesionalcima specijaliziranim za skate parkove, sa najboljima u tom poslu diljem Europe.
Tonbe Skateparks parkove gradi koristeći posebne alate i tehnike koje na ovim prostorima do njihove pojave nisu bili viđeni niti primijenjeni.
- Specifičnim gleterima, čak četiri različitih vrsta, koji su stigli iz SAD-a i kojima se grade skejterski bazeni u Kaliforniji, postižemo glađenje betona do crnog sjaja, bez ikakvih rupica. Da tu uglađenost postignemo treba nam četiri do šest sati rada, a sve radimo ručno, osim kada su strojevi prijeko potrebni, iako i njih sami fabriciramo – pojasnio je.
Daje i slikoviti primjer.
- Jedan od hrvatskih gradova naručio je skate park 2016, i to park koji ne bi zadovoljio standarde 1991., a kamoli prije pet godina. To je bio skate park kojeg nitko u Europi nije htio. Tada sam ja prenamijenio svoju građevinsku tvrtku u tvrtku za niskogradnju, okupio raznovrsnu ekipu entuzijasta skejtera i BMX vozača različitih zanimanja, od stolara do zidara, a neki od njih su već i do tada gradili sa mnom - ističe Dundić pa mi objašnjava što sve točno rade.
- Važno je napomenuti da smo mi izvođač radova i da se prvenstveno javljamo na javne natječaje kao i svi koji se bave građevinskim radovima. Međutim, pored same realizacije betonskih objekata za ekstremne sportove, imamo mnoge incijative kako bi potaknuli razvoj skate kulture u Hrvatskoj. Šaljemo mailove gradskim čelnicima diljem Hrvatske, promoviramo skate kulturu i pojašnjavamo gradskim i lokalnim upravama važnost gradnje ovakvih objekata poput skate parkova za zajednicu, pogotovo za djecu i mlade. Kroz promidžbu pravog značenja skate parkova za lokalnu i širu zajednicu, kao i sportova usko vezanih uz njih, romobila, skateboarda, rola, BMX-a, pokušavamo ukazati da su oni sigurno mjesto za djecu i mlade, i da je naglasak na mobilnosti i aktiviranju i uključenju mladih u ovakve sportske aktivnosti. To nažalost nikada nije imalo efekta u Zagrebu – rekao je i nadovezao se da zahvaljujući njima, već mnogi hrvatski gradovi imaju betonske skate parkove, a izdvaja Križevce, Pulu i Rijeku kao najopremljenije i najveće.
- Koliko god bili ponosni na hrvatske skate parkove, više smo ih napravili izvan Hrvatske, točnije u Švedskoj, Njemačkoj, Austriji i Sloveniji, nego unutar Hrvatske. Sve više manjih gradova promišlja gradnju skate parkova, a činjenica da je skateboarding od 2020. godine kao disciplina uključen u Olimpijske igre nam znatno pomaže pri realizaciji nekih projekata i ciljeva – otkrio je Dundić, i na moje pitanje osjeti li se razlika između poimanja skejtanja u inozemstvu i kod nas, brzo odgovara.
- Po pitanju skateboardinga kao sporta i kulture, Hrvatska kasni 20 do 30 godina za ostalim zemljama Europe. Danas u Europi ne postoje milijunski gradovi, metropole, koje nemaju 20-ak skate parkova razbacanih po različitim dijelovima grada. Postoje deseci kompanija poput nas koji ne stignu obaviti sav posao koji gradovi traže od njih, jer Europa odavno razumije potrebu za skate parkovima i njihovu važnost za lokalnu zajednicu te za turizam. To nisu klackalice i ljuljačke, to je nešto puno više, mjesto koje spaja generacije; klince od 10 godina i nas od 40-ak. Situacija koju sam opisao je u Europi opće prihvaćena – zaključuje.
Pitam ga može li jedan skejter uspjeti i zarađivati u Hrvatskoj i preko snimaka sa zagrebačkih ulica dobiti sponzore i pažnju na društvenim mrežama zahvaljujući svojim atraktivnim videima. Odgovara, očekivano, da to nije moguće.
- Upravo skate parkovi su napravljeni da se u njima nauči skejtat, pa da se zatim to naučeno primijeni na ulici. Mimara, HNK, Džamija, sve te lokacije na kojima se skejta, i na kojima već desetljećima preživljava zagrebačka skate scena, nisu skate parkovi. Kakav god on/ona početnik bio, skejtat će lošije od bilo kojeg početnika koji skejta u skate parku i zato su skate parkovi tako bitni za razvoj skate sporta u Hrvatskoj. U Americi, koja je koljevka skateboardinga, i koja je „optočena“ skate parkovima koji se nalaze na svim mogućim i nemogućim mjestima; ispod mostova, na vrhovima zgrada, podzemljima garaža i sl., ima zaista nestvarni broj vrhunskih skejtera samo zbog zaista velikog broja različitih skate parkova na kojima su početnici i profesionalci godinama stjecali svoje skejterske vještine. Nemoguće je naučiti pravilno skejtati na ulici, bez skate parka, čak i najvećim talentima – rečeno mi je na direktan način čime je najjasnije objašnjena istinska vrijednost skate parka za razvitak jednog skejtera.
Koliko god situacija u Hrvatskoj bila crna, ekipa iz Tonbe Skateparksa ima cilj u bliskoj budućnosti izgraditi što više skate parkova i različitih poligona za ekstremne sportove.
- Svi zaposlenici tvrtke su skejteri ili BMX vozači, međunarodno smo priznati, iskusni smo i imamo posla u inozemstvu toliko da se uopće ni ne trebamo vraćati u Hrvatsku. Međutim, svojim nastojanjem i radom u protekle tri godine i svih skate parkova koje smo u Hrvatskoj izgradili, napravili smo zaista veliki napredak u promociji skate kulture i razvoju potrebne infrastrukture. Dokazali smo koliko su to važne stvari za gradove i mislim da je to dobar početak cijele priče. Našim entuzijazmom „guramo“ skate parkove u Hrvatskoj pod svaku cijenu ne bi li to znatnije utjecalo na razvoj skate sporta i kulture na ovim prostorima. Na pravom smo putu; pratimo sve novosti i inovacije u našim sportovima i gradnji skate parkova. To nam olakšava komunikaciju sa korisnicima i realizaciju njihovih želja, a najbolja promocija nam je kada korisnici skate parkova sami preporučuju naše projekte jer su ih oni sami i isprobali. Taj glas se čuje najdalje od svih – poručio je za kraj Marin Dundić.
Na našim prostorima prodaju se plastični, drveni i željezni elementi skate parkova i razne „izlike“ za rampe i ostale komponente, no zašto unazađivati skate sport, ali i kulturološki pokret vezan uz skate scenu kupovanjem nečeg idejno nedomišljenog, nepouzdanog, netrajnog i na kraju krajeva, pogrešnog i neisplativog, dok imamo ovakav kreativan i osviješten tim, pun znanja, iskustva i koji je spreman da donese promjene.