Film redatelja Zrinka Ogreste "Plavi cvijet" prema scenariju Ivora Martinića, odnosno njegovom kazališnom komadu "Drama o Mirjani i ovima oko nje", nakon što je prikazan u glavnom natjecateljskom programu Moskovskog filmskog festivala ove godine, dobio je Veliku Zlatnu arenu u Puli, te onu za režiju. Anja Šovagović Despot koja glumi u Ogrestinom filmu bila je doputovala je u Pulu iz Supetra na Braču. Glumica u Supetru gotovo godinu dana živi sa sinom i kćeri, jer joj je zagrebački stan stradao u potresu, a suprug Dragan Despot na Braču je ovisno o obavezama u zagrebačkom nacionalnom kazalištu.
Na filmskom festivalu s Anjom je ove godine bila i kći Ana Despot, također zbog premijere u Puli. Ana Despot nakon diplome francuskog i engleskog jezika i književnosti, na Akademiji likovne umjetnosti upisala je animaciju. U Puli je predstavila svoj preddiplomski crtićem "Jaje" za koji je napisala scenarij, izvela animaciju, režirala ga i sinkronizirala.
Prvi je to put da je kći Anje Šovagović išla s majkom u Pulu kao protagonistica festivala.
- Neizmjerno sam ponosna na kćer Anu. Ne samo ponosna već i silno uzbuđena jer je Ana svoj film sama producirala, režirala, animirala i nacrtala, a divni prijem publike na festivalu velika je pohvala njezinom radu. Također, u Puli smo Ana i ja dodijelile nagradu Društva hrvatskih filmskih redatelja "Fabijan Šovagović" ovogodišnjem dobitniku, gospodinu Zdenku Jelčiću – kaže Anja Šovagović koja u Ogrestinom filmu "Plavi cvijet" igra baku Violetu.
U drami koja govori o odnosima majke i kćeri, Violetina kći je glumica Vanja Ćirić, dobitnica Zlatne arene za žensku ulogu. Korelacije u odnosu na majčinstvo u stvarnom životu mogu se naći u tragovima.
- Ima jedan Violetin lajtmotiv koji se provlači kroz cijeli film, naime, stalno zaboravlja nešto jako važno što je htjela reći. Nekako vjerujem (a tako sam i radila i mislila ulogu) da je to riječ 'oprosti' koju smo premalo puta u životu u stanju izgovoriti i zbog čije neizgovorenosti i nastaju mnogi problemi i gropovi u trbusima, pretvarajući se u ozbiljne psihičke i fizičke bolesti. Pjesnik je rekao: 'Moglo bi bit da je lakše umrit nego ljudima reć' oprosti'. Taj tužni 'oprosti' čita se ispod neizgovorenih riječi, a odnos majke i kćeri snažno je obojen upravo neispunjenim emocijama i neizgovorenim isprikama. Osobno govoreći, moja su djeca u dobi u kojoj je moja filmska unuka, tako da sam pred očima imala model moje bake koja je bila vrlo živopisna i dominantna osoba, a glumačke su eskapade uvijek najviše zanimljive kada su najudaljenije od nas. Što se tiče moje filmske kćeri Vanje Ćirić, mogu reći da sam beskrajno uživala u našem partnerskom odnosu u kojem nije bilo važno je li realno moguće da joj budem biti mama, već je bila važna sigurnost i ogromno povjerenje koju smo osjećale jedna u drugoj i jedna s drugom – reći će Anja Šovagović.
Dok Dramsko kazalište Gavella iz zagrebačke Frankopanske ulice igra po tuđim pozornicama, te je i dalje zbog potresa zatvoreno, Anja Šovagović u Splitu je tumačila ulogu Jakovice u predstavi prema tekstu Elvisa Bošnjaka "Usidrene". Neizvjesno je kada će novi Bošnjakov tekst gostovati u Zagrebu.
- Ove sam nevjerojatne, protekle godine naučila da se apsolutno ništa sa sigurnošću ne može tvrditi, a kamoli planirati, a kamoli to isplanirano i ostvariti. S obzirom na okolnosti koje su se dogodile, s nevjericom mogu samo reći kako je gostovanje u Zagrebu prezahtjevna misija. Predstava "Usidrene" ozbiljna je dramska predstava, raskošne scenografije, ambiciozna u dramskom izrazu i trajanja oko tri sata. Zahtijeva, dakle, veliku i profesionalnu scenu, a kako je Gavella do daljnjega zatvorena, jedina scena na kojoj ju dostojno možemo odigrati mislim da je HNK u Zagrebu. Koliko će biti dobre volje za taj pothvat, teško mi je prognozirati – ne zna se kad će "Usidrene" doći u Zagreb gdje obitelj Šovagović-Despot ima stan u središtu grada, još uvijek neobnovljen poslije potresa.
- O tome mi je prebolno govoriti. Stan se obnavlja puževim korakom kojeg samo Bog može pogurati. Dakle, u Božje ruke.
Anja Šovagović čitavu je prošlu jesen radila u splitskom teatru, premijera "Usidrenih" bila je neposredno pred Božić.
- Dočekali smo radeći predstavu i lockdown, glumeći na pozornici u uvjetima bez distance, bez maski, uz zaraženih više od 3000 dnevno u zemlji. Mjerama se štitila samo publika pa nas je po izvedbi moglo gledati samo osamdesetak ljudi, u kazalištu u koje stane otprilike osam stotina ljudi. Nakon zbilja iscrpljujućeg rada i sjajne predstave koju smo, na žalost, zbog korone morali i otkazivati, zima na Braču bila je čista bajka. Mirisi, more, priroda, biljke, osama, izolacija koja je sama po sebi prirodna pojava na otoku, djelovala je na mene i moju obitelj ljekovito. Osim toga, Supetar je naš drugi dom. A doma je najljepše - nastavlja glumica.
Kada bi mogla kći nagovoriti da za nju napiše scenarij crtića koji bi majka sinkronizirala, što bi to bilo?
- Uh. Voljela bi tumačiti Cruellu de Vil. Ali, to je već genijalno u filmu odigrala Glenn Close. Možda da Ana smisli animirani film – "Nima Dalmatinera do Dalmatinca" - smije se Anja Šovagović.
Njezina se kći Ana nakon studija francuskog i engleskog jezika i književnosti odlučila na animaciju prvenstveno zato što je uvijek imala afinitet prema likovnoj umjetnosti.
- Likovna umjetnost nešto je što me oduvijek zanimalo, ali se nisam usudila upisati Akademiju likovnih umjetnosti odmah nakon srednje škole. No dok sam studirala jezike, znala sam da to nije jedino što me zanima i da ću se jednog dana ipak baviti crtanjem i animiranjem. Danas mi je drago da sam prvo 'odradila' jedan fakultet, a onda upisala animaciju, zrelija i sigurnija u svoju odluku - govori autorica filma "Jaje".
"Jaje" je film o krugu života i nesebičnoj ljubavi koju pružamo onome kome je najpotrebnija.
- Stara se kornjača brine o jajetu nepoznatog podrijetla, sve dok je prolaznost života ne sustigne i ne podari život onome tko dolazi nakon nje - opisuje radnju filma.
Čar animacije Ana Despot vidi u slobodi koju ona daje stvaraocu.
- U animaciji je sve moguće, mislim da je to ono najčarobnije. Stvaranje filma kao medija posebno je samo po sebi, no u animaciji se mašta doista može rasplamsati. Svaki je animirani film jedinstven, po priči, po stilu, vizualnom dizajnu, atmosferi. Nema uzbudljivijeg osjećaja od oživljavanja statičnog crteža na papiru, ludo je što se sve može postići uz malo truda, zanata i kreativnosti! – govori Ana Despot koja u svoje stvaralaštvo namjerava uključiti i oca Dragana Despota, nacionalnog prvaka Drame zagrebačkog HNK.
Ana će za sebe reći kako karakterno podjednako nalikuje i majci i ocu, pa i bratu.
- Svi smo četvero s jedne strane individualni i različiti, a s druge, vrlo slični i dobro se razumijemo. Od majke sam naslijedila smisao za humor, empatiju te njezinu težnju ka perfekcionizmu koja nas sve ponekad izluđuje, na oca staloženost i neku vrstu skromnosti. Kreativnost i strast za umjetnošću došle su kao kombinacija njihovih osobnosti. Otac mi i dan danas govori da sam trebala postati glumica, a ja mu uporno prkosim! – odlučna je Ana Despot da ne ide roditeljskim stopama.