„Ovisnici o seksu najčešće pomoć zatraže kada zbog toga imaju problema sa zakonima ili poteškoće u socijalnom funkcioniranju. Neki imaju problema na radnom mjestu jer konzumiraju pornografiju. Neki budu uhvaćeni u nepriličnom ponašanju na javnom mjestu, troše previše novca na zadovoljavanje svoje seksualne ovisnosti. Neki uz to koriste i razne stimulanse. S tim se problemima više javljaju muškarci nego žene. Inače je u moj ambulanti podjednako i žena i muškaraca, najčešće u dobi između 25 i 50 godina”, otkriva u Briefingu Iva Žegura klinička psihologinja u Klinici za psihijatriju Vrapče kojoj na psihološko savjetovanje dolaze ljudi s raznim problemima iz područja seksualnosti.
Najčešće zbog smanjene seksualne želje, teškog pronalaska partnera, propitkivanja vlastite seksualne orijentacije, rodnog identiteta... Zanemarivanje tih problema, tvrdi ona, može ljudima zakomplicirati osobni, partnerski pa i društveni život, dovesti ih do izoliranosti, smanjene kvalitete života i depresije, a neki mogu biti i ovisni o seksualnim odnosima ili pornografiji.
Rujan je mjesec u kojem se obilježava Svjetski dan seksualnog zdravlja o kojem se sve više govori, osobito o prevenciji, no seksualnost je, kaže Žegura, kod nas još uvijek donekle tabuizirana i nemamo sveobuhvatni zdravstveni i seksualni odgoj. Ipak sve više ljudi traži stručnu pomoć.
Istraživanje HZJZ-a pokazuje da je 32 posto učenika 3. razreda srednjih škola imalo neki oblik spolnog odnosa pri čemu ih 19 posto nije koristilo nikakvu zaštitu.
„Trend je sve ranijeg stupanja u seksualne odnose i vidljiva je nedovoljna educiranost o korištenju zaštite. U godinu dana imamo 140 osoba zaraženih klamidijom, 37 oboljelih od sifilisa, 27 od gonoreje, 85 zaraza virusom HIV-a... Neliječena gonoreja može dovesti do sepse, sifilis do smrti i propadanja ličnosti jer utječe na centralni živčani sustav, s HIV-om se uz rano otkrivanje ne razvija AIDS, ali je potrebno uzimati terapiju...”, upozorava Žegura
Dodaje da su neke osobe isključivo heteroseksualne ili homoseksualne, dok neke imaju potencijala da ih privuku i muškarci i žene. Pogrešna je, kaže, pretpostavka, da su biseksualne osobe istovremeno u vezi sa ženom i s muškarcem. One su najčešće u monogamnim odnosima.
„Seksualnu orijentaciju osoba osvješćuje prilikom prvih zaljubljivanja. Osoba može biti u braku s osobom suprotnog spola pa se razvesti i zaljubiti u osobu istoga spola. Ili obratno. Zaljubljujemo se u osobu. Mi se rađamo sa svojim kapacitetima za ljubav i ono što nas privlači. To nam je dano. Da se to može učiti, onda bi među djecom koju podižu istospolni partneri bilo značajno više osoba homoseksualne orijentacije, a to nije slučaj. Danas se profesionalno i te kako jasno zna da su sve tehnike namijenjene promjeni seksualne orijentacije i rodnih identiteta etički sankcionirane, da nisu ispravne i da nisu profesionalne. To je skup tehnika koje su iskušavane mahom u prošlom stoljeću kako bi se ‘izliječile‘ homoseksualne osobe, no pokazale su se štetnima i profesionalna zajednica se od njih ogradila”, ističe Iva Žegura dodajući da su sve seksualne orijentacije jednako vrijedne i ne patologizira ih se. Podsjeća da je veliko istraživanje pokazalo da su zbog društvene stigme LGBT osobe sklonije razvoju psihičkih poremećaja jer zbog društvene presije i diskriminacija pojedinac ne može biti to što je, identitet mu je obavijen sramom i osoba je anksiozna, u strahu od nasilja.
„Kod nekih osoba rodni identitet ne odgovora njihovom tijelu. To nepodudaranje psihičkog i tjelesnog dovodi do rodne disforije. Podjednako je i žena i muškarca. To nije hir kao što neki govore. Tako su nekad govorili i za homoseksualne osobe. Osobe su nekad skrivale rodnu disforiju, to je bio tabu, dok danas ipak sve ranije dolaze po stručnu pomoć jer se u Hrvatskoj imaju kome obratiti”, kaže Žegura kojoj na savjetovanje dolaze i parovi.
„Često problem u seksualnosti bude simptom da veza općenito nije dobra. Dolaze mi i osobe koje žele otvoriti svoju vezu, izaći iz klasičnog monogamnog odnosa. Ponekad to parovi rade u dogovoru, ali ponekad osoba ima potrebu sama naći drugog partnera ili partnericu”, otkriva Žegura koja veoma zanimljivim smatra pitanje je li monogamnost biološki prirođena čovjeku. Neki evolucijski psiholozi tvrde da nije, no još uvijek, tvrdi ona, nema dovoljno dokaza.
„Monogamnost je i dalje ipak dominantna u našem društvu. Tek se nekako otvaramo drugim oblicima partnerskih zajednica koje uključuju više partnera ili partnerica. Osobe o tome nerado govore”, objašnjava Žegura. Prema njezinim riječima važno je da svaki seksualni odnos bude uz svjesni pristanak i želju svih osoba koje u njemu sudjeluju i da se taj pristanak u bilo kojem trenutku može uskratiti.
„Ako nema pristanka riječ je o nasilju koje se vrlo često ne prijavljuje. Žrtve su češće žene, ali postoje istraživanja gdje muškarci govore o tome da su bili izloženi seksualnom odnosu bez pristanka. Jedno američko istraživanje među američkim studentima pokazalo je da je 35 posto muškaraca bili prisiljeni na seksualni odnos. U dvije trećine slučajeva su ih na to prisilile žene”, otkriva Iva Žegura.
U nastavku možete pogledati emisiju Briefing u cijelosti