Umro je pisac Claudio Ugussi.
Ugussi je rođen u Puli 1932. Pohađao je gimnaziju u Rijeci, nakon čega je 1954. upisao Filozofski fakultet u Zagrebu te diplomirao na temi P. A. Quarantotti–Gambini. 1959. dobiva katedru talijanskog jezika i književnosti u gimnaziji u Bujama.
Najprije se posvetio slikarstvu, privučen prije svega istarskim selima i krajolicima, osobito onima Gornje Bujštine. Osobito sretno desetljeće od 1970. do 1980. okrunio je bogatom niskom izlaganja u Istri, Rijeci, Italiji i Kanadi. 1990. godine postavljena je velika i uspješna antologijska izložba u Općinskoj umjetničkoj galeriji u Trstu te u Istarskom narodnom kazalištu u Puli, u organizaciji Narodnog sveučillišta iz Trsta i Talijanske unije iz Rijeke.
Njegova lirika pojavila se 1964. i 1968. u zbirkama Poesia 1 i Poesia 2, a 1969, u izdanju Fratelli Palombi Editori u Rimu, izlazi kratka poetska zbirka Gli ulivi s predgovorom Renza Frattarola. 1981. dobitnik je prve nagrade Istria Nobilissima za pripovijest La poltrona (Naslonjač); 1987. za prvi dio La citta divisa (Podijeljeni grad), a 1988. za dugu pripovijest Viaggio di circostanza (Prigodno putovanje). Izdavač Campanotto Editore iz Udina 1992. objavio je cijeli roman La citta divisa, a dvije godine kasnije isti izdavač objavljuje djelo Il nido di pietra (Kameno gnijezdo).
Na međunarodnom književnom natječaju »Trst, književnost s granice« za Kameno gnijezdo dobio je posebno priznanje za prozu 2004. Djelo je prevedeno na hrvatski 2005. godine.
2019. u izdanju Istarskog ogranka Hrvatskog društva pisaca u Puli objavio je knjigu Pagine sparse e poesia (Razasute stranice i pjesme).
Pokojni Predrag Matvejević, u predgovoru njegove knjige "Kameno gnijezdo" napisao je rečenicu: "Claudio Ugussi, Talijan iz Istre, bio je povučen i tih". Zajedno su, predesetih, studirali na Filozofskom fakultetu, talijanski jezik i književnost . Ugussi je za sebe govorio da je "Istrijan s talijanskom kulturom", "Istrijan Talijan". Ili "Talijan u Istri".
U intervjuu kojeg je dao za Glas Istre rekao je: "Veći dio majčine obitelji nakon Drugog svjetskog rata otišao je iz Pule, napustili su rodni grad. No i obitelj je kod donošenja takve odluke bila je podijeljena". U Puli su ostali njegova majka koja je bila udovica i tri sina, od kojih je on bio najstariji: "svi su otišli s mamine strane. Bilo nas je jedanaesz u toj obitelji. Djed, baka te devet sinova i kćeri. Govorio je i o krvavoj obljetnici na pulskoj Veragoli: "Svake sam godine Tita sanjao par puta, on je glavni razlog zbog kojeg su Talijani morali napustiti Istru".