"Kad su nacisti potkraj rujna 1939. osvojili Poljsku, Nijemci su stekli teritorij s 20 milijuna stanovnika, od kojih je bilo 17 milijuna Poljaka, a 675 000 Nijemaca. Prije invazije Hitler je već bio odlučio da će pripojena područja očistiti od Poljaka i Židova i zamijeniti ih njemačkim naseljenicima. Ono što je slijedilo bilo je razdoblje neograničenog terora u Poljskoj, osobito na pripojenim teritorijima. Nepripojena područja, Lublinsko vojvodstvo i dijelovi Varšavskog i Krakovskog vojvodstva, brojila su 11 milijuna stanovnika. Prvotni naziv bio je »Generalno gubernatorstvo za okupirana poljska područja«, a 1940. promijenjen je u »Generalno gubernatorstvo«. U njemu su se rješavali svih nepoželjnih i onih koji su smatrani državnim neprijateljima. Onamo su prvi deportirani Poljaci i Židovi. Početkom 1940. Generalno gubernatorstvo progutalo je na tisuće ljudi. Raseljavanje Poljaka i Židova postalo je administrativna mora, pa je dogovoreno da se Židove prisili na život u getima. To ne samo da je trebalo olakšati breme programa ponovnog naseljavanja već je bilo i način da se privremeno riješe »židovskog problema«. Nacisti su propagirali uvjerenje da su poglavito istočni Židovi nosioci bolesti i da ih se mora izolirati." piše u knjizi "Hitlerovi logori smrti u okupiranoj Poljskoj" koju je napisao Ian Baxter, a kod nas je izdala Naklada Ljevak. O knjizi je Goran Hutinec zapisao:
"Mnogobrojne izvorne fotografije iscrpno opisuju sve aspekte funkcioniranja nacističkih logora smrti u okupiranoj Poljskoj na način koji je jedinstven čak i u svjetskim razmjerima, pogotovo zbog dijela korištenih fotografija koje su otkrivene i znanstveno obrađene tek u posljednjih nekoliko godina. Njihov redoslijed, legende i prateći tekst u potpunosti objašnjavaju taj povijesni proces, u skladu s trenutnim znanstvenim spoznajama". Povjesničar Hrvoje Klasić također naglašava važnost fotografija u ovom djelu: "Iako Baxter donosi i kraće tekstualne analize djelovanja najvećih nacističkih logora na području okupirane Poljske – Auschwitza, Chelmna, Majdaneka, Belzeca, Sobibora i Treblinke – ono što ovu knjigu čini posebno zanimljivom je vizualni sadržaj. Fraza da slika govori više od tisuću riječi s pravom je potvrđena u Baxterovoj knjizi. S jedne strane to su fotografije stradanja uglavnom Židova, ali i ruskih vojnih zarobljenika, a s druge fotografije bezbrižne, opuštene pa čak i vesele atmosfere u kakvoj su svoj boravak u spomenutim logorima provodili njemački oficiri i vojnici. Upravo taj kontrast najbolji je opis one poznate teze Hanne Arendt o 'banalnosti zla'."
U knjizi je objavljeno čak 250 fotografija. Uz knjigu iz Naklade Ljevak navode: "Koliko god te fotografije bile jezive, današnje generacije valja podsjećati na nečovječnost o kojoj svjedoče, ako ni zbog čega drugog onda radi toga da se takvi stravični zločini više nikad ne ponove. Ova knjiga želi postići upravo to, prikazujući povijest tzv. konačnog rješenja te podizanje logora u sklopu Operacije Reinhard, najsmrtonosnijeg dijela holokausta, pokrenutog na Hitlerov zahtjev da se ubrza konačno rješenje židovskog pitanja, čija je jedina svrha bila masovno ubijanje i genocid".
Ian Baxter vojni je povjesničar specijaliziran za njemačku vojnu povijest 20. stoljeća. Napisao je više od pedeset knjiga, među kojima su: Poljska – osamnaestodnevni pobjednički marš, Panzeri u sjevernoj Africi, Ardenska ofenziva, Zapadna kampanja, Crvena armija u Staljingradu, Elitne njemačke snage u Drugom svjetskom ratu, Oklopnjačko ratovanje, Njemački ratni tenkovi, Blitzkrieg, Oklopne divizije u ratu, Hitlerovi Panzeri...