Gotovo na samome kraju godine ono što se znalo nazivati "kulturna Hrvatska" pretrpjela je još jedan veliki gubitak – umro je Dimitrije Savić.
Znam da će se mnogi od onih kojima pogled padne na ove retke pitati tko je Dimitrije Savić? Takav je, naime, Dimitrije Savić bio – samozatajan i posvećen bezostatno onome što je smatrao svojim poslanjem, a baš nimalo ne hajući za samopromociju. A što je bilo ono što je držao svojim poslanjem? Na pitanje zašto se bavi tim čime se bavio, uvijek bi odgovarao: "Za sve nas – i danas i u budućnosti – presudna je skrb za intelektualno i duhovno zdravlje. Pa ako danas uistinu ima sve manje onih koji čitaju, siguran sam da će doći naraštaji koji će opet čitati one knjige što su ne samo temeljno nasljeđe već i bitna sastavnica zapadne civilizacije. Usprkos nesklonim vremenima, treba raditi za budućnost." Zato je Dimitrije Savić sav svoj život posvetio nakladništvu i knjigama. I to onim knjigama koje malobrojni čitaju, jer filozofija je bila, a osobito danas i u nas, jest polje koje obrađuje manjina. To je razlog s kojeg malobrojni znaju tko je bio Dimitrije Savić, zbog kojeg tek malobrojni znaju za nakladu "Demetra", u nas jedinstvenu nakladničku kuću posvećenu filozofiji.
Dimitrijeva "Demetra" objavila je više stotina filozofskih knjiga, koje obuhvaćaju praktično cijelu povijest filozofije i sva najveća imena kako klasične grčke tako i suvremene filozofije. Zahvaljujući Dimitriju Saviću, hrvatska kultura raspolaže hrvatskim prijevodima gotovo svih djela od kapitalne važnosti za povijest filozofije. Kako je jednom rekao jedan od hrvatskih ministara kulture, "Savićeva naklada je izlog u kojem hrvatska kultura izlaže proizvode kojima se možemo dičiti." Nema velikog imena filozofije iz svih razdoblja njezine povijesti – od Platona i Aristotela, Seneke i Cicerona, Boetija i Augustina, Averroësa i Majmonida, Tome Akvinskoga i Dunsa Scota, Descartesa i Spinoze, Hegela i Schellinga do Nietzschea i Heideggera… Savićeva "Demetra" obuhvaća cijelu povijest filozofije, sve do naših dana. Praktično je nemoguće sjetiti se imena bilo kojeg filozofa iz bilo kojeg razdoblja, a da ga neće naći u "Demetri". I to u njihovim izvornim, u hrvatski prevedenim, tekstovima (često u dvojezičnome izdanju izvornika i prijevoda), te u djelima koja nam nude suvremenu interpretaciju njihove misli. A "Demetra" je bila i blagonaklono ‘utočište‘ za suvremene hrvatske filozofe, jer je Dimitriju Saviću bilo do toga da pomogne uzgoju filozofske misli u hrvatskome jeziku. U tom pogledu impresivna je činjenica da je prikupio snimke (i zabilješke) gotovo svih predavanja što ih je Despot na katedri za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu održao od početka predavačke karijere do mirovine, te ih objavio ih u više od dvadeset svezaka!
Nepovratni odlazak Dimitrija Savića uistinu je gubitak za hrvatsku kulturu, ali ono što je on ostavio za sobom za tu je kulturu neprocjenjivi dobitak, važan – slobodo se može reći: kapitalan – doprinos pologu što će ga ta kultura namrijeti onima koji dolaze. Savićev doprinos tome pologu toliko je velik da ga se ne smije prešutjeti, koliko god naše današnje vrijeme (ako ga se gleda samo u zrcalu javnosti) prešućivalo gotovo sve što nije efemerno. Savićev doprinos je toliki da zaslužuje biti nazvan djelom, opusom koji svjedoči i koji će (bude li ova kultura imala budućnost) svjedočiti naraštajima onih koji će voljeti knjigu i čitanje (a nadasve filozofiju), za koje je Dimitrije duboko vjerovao da će ih opet biti. Ono koji ostaju neka naslijede taj njegov doprinos, njegovu nepokolebljivu vjeru u knjigu i u filozofiju.