Priča o nastanku psihološkog horor-trilera redatelja Roberta Aldricha "Što se dogodilo s Baby Jane", koji je dao novi zamah karijerama holivudskih diva Joan Crawford i Bette Davis, dobro je poznata. Kako smo mogli vidjeti u seriji "Zavada: Bette i Joan" iz 2017. godine, do tog je filma došlo na inicijativu Joan Crawford, koja je bila razočarana što je na dodjeli Zlatnih globusa 1960. svu pozornost privukla seksepilna Marilyn Monroe, tada nagrađena za ulogu u "Neki to vole vruće", dok glumice njezine generacije više nikoga nisu zanimale. Nakon što je pročitala roman Henryja Farrella, predložila je Aldrichu da režira adaptaciju romana te da za drugu žensku ulogu angažira Bette Davis. Tijekom realizacije filma, međutim, došlo je do tenzija i brojnih nesuglasica i problema, od toga da je Bette Davis imala veći honorar od Joan Crawford, preko redoslijeda njihovih imena na špici, do veličine garderoba.
Priča o tom velikom rivalstvu dviju diva nadahnula je francuskog autora Jeana Marbœufa da napiše dramu "Qu‘est-il arrive a Bette Davis et Joan Crawford" (Što se dogodilo s Bette Davis i Joan Crawford), koja je dosad imala više kazališnih uprizorenja, a najnovije je ono slovensko koje će 20. prosinca imati premijeru u Ljubljani u Cankarjevu domu.
Režiser je Nikola Ljuca, glavne uloge igraju Nataša Barbara Gračner (Bette Davis) i Jana Zupančič (Joan Crawford), kostimograf je Alan Hranitelj, a dramaturgiju potpisuje Manca Sevšek Majeršič.
"Predstava je o filmskim glumicama - u kazalištu govorimo o filmskim problemima", kaže redatelj slovenske verzije predstave.
"Naizgled paradoksalna situacija koja me inspirirala za specifično razrađen redateljski koncept. ‘Live cinema‘ je svojevrsna nadogradnja kazališnog jezika, gdje kamera dodaje element velikog plana, kojeg u kazalištu inače nema. Za publiku je to posebna razina angažmana koja pojačava taktilni doživljaj kazališta."
Glumica Nataša Barbara Gračner glumi Bette Davis koja je upravo s Joan Crawford usred snimanja njihova hita, gotskog psihološkog horora "Što se dogodilo s Baby Jane".
"Kulise, rivalstvo, strah od starenja, borba za prevlast - sve što je tema filma uzročno-posljedično se odražava i na njihove privatne živote", tumači glumica i dodaje: "Koliko su se stvarno mrzile, nikada nećemo saznati, ali holivudski medijski linč svakako je pridonio tome da Bette i Joan budu simbol najžešće umjetno stvorene rivalske borbe filmskih diva. U našem prikazu pratite različite situacije koje su jednako duhovite koliko su i gorke. Sve što su radile, samo da bi jedna drugoj nanijele štetu."
Kao glumica koja igra glumicu, mogla je, kaže, koristiti tipične metakazališne postupke, ali su se složili da im takav način "samopredstavljanja" prije oduzima nego dodaje plemenitu cjelinu.
"Drama se poigrava s arhetipovima ili osnovnim obrascima, koji otkrivaju glumačku osobnost obiju diva kao vrelu, bolno ambicioznu i zavidnu. No, takva javna slika često je samo maska za uplašene i usamljene osobe, uhvaćene u vrtlog slave kojoj tako teže, iako su svjesne da će ih uništiti i odbaciti. Redatelj Nikola Ljuca uspostavio je zanimljiv kontekst povezivanja kazališnih i filmskih izraza, u kojem se javna slika holivudskog glamura pred očima gledatelja sruši u tužnu sliku zaboravljenih filmskih zvijezda."
Dobar tekst i izvrsna partnerica Jana Zupančič bili su joj, kaže, razlog za prihvaćanje tog izazova: "Naravno, zajedno smo pregledale više Betteinih i Joaninih filmova, a iako ima puno pisanih i video referentnih materijala, služili su nam više kao povijesna osnova. Ne radi se o imitiranju holivudskih diva, nego o prikazu emocionalnih stanja u koja upadaju dvije preplašene glumice, kojima svijet sugerira da im se s starenjem približava kraj profesionalne karijere, dok one obje imaju još mnogo toga za ponuditi".
Jana Zupančič pak vjeruje da će "gledatelja privući priča o dvjema holivudskim legendama, dvjema velikim filmskim zvijezdama, umjetnicama, a posebno priča o ženama. Priča o njihovoj suradnji, njihovu radu, njihovim ambicijama, strastima, strahovima, hrabrosti, boli..., o sjaju i bijedi njihovih života."
Za kostime u ovoj predstavi zaslužan je Alan Hranitelj, čije kreacije kazališnu predstavu često smještaju u posebnu psihološku atmosferu te koji "kroz likove na pozornici ocrtavaju prostor do kojeg moramo doći da bismo upali u paralelni svijet".
"Za svaku predstavu i lik u njoj vrlo mi je bitna osobnost glumca odnosno glumice, o čemu vodim računa prilikom izrade kostima", tumači Hranitelj.
"Konkretno, u ovoj predstavi bilo je posebno izazovno prvo pratiti duh svake glumice sa svim slojevima njihove osobnosti koji se presijecaju sa slojevima dviju velikih holivudskih glumica i likova koje igraju. Istovremeno, bilo je potrebno kostimom uhvatiti kako duh povijesnog vremena u kojem je film nastao, vremena u kojem se odvija radnja filma, tako i duh današnjice", dodaje Hranitelj.
Kostim Bette Davis, koju glumi Nataša Barbara Gračner, otkriva kostimograf, složeniji je i otkačeniji, ali istovremeno elegantan, dok je kostim Joan Crowford, koju glumi Jana Zupančič, ženstveniji, jednostavniji i s minimalnim detaljima.
Za svaku je glumicu osmislio tri kostima. Prvi je glamurozan, drugi kostim dolazi iz filmske uloge, a treći je "privatni" kostim lika iz predstave.
Inače, Hranitelj kao i dvije glumice primili su ove godine značajne nagrade u Hrvatskoj i Sloveniji. Nataša Barbara Gračner proglašena je najboljom glumicom na Gavellinim večerima, Alan Hranitelj primio je nagradu hrvatskog glumišta za najbolju kazališnu kostimografiju, a Jana Zupančič dobitnica je Prešernove nagrade za glumu.
Predstava je nastala u koprodukciji Teatera Tivoli, Mini Teatera i Cankarjeva doma.