Na samome kraju prošle godine kazališni kritičar Tomislav Čadež u svome članku o najboljim kazališnim predstavama svjetlo je bacio, među ostalim, i na predstavu "Moji tužni monstrumi" Mate Matišića u režiji Vite Taufera, koja je premijerno izvedena 15. studenoga. Šovagovićevu ulogu, osim Čadeža, prepoznala je, čini se, i publika jer Fabijan je zaslužan i za Šovagovićev ulazak u uži krug nominacija za Zlatni Studio u kategoriji najboljega glumca u kazalištu.
Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
Cijenjenog glumca pitali smo, stoga, o izazovima uloge koju je ostvario u predstavi u kojoj glumi uz kolege Živka Anočića, Antoniju Stanišić Šperandu, Jelenu Miholjević, Ivicu Pucara, Svena Šestaka, Franju Dijaka te Madu Peršić.
"S obzirom na to da se neki dijalozi i situacije više puta ponavljaju, velik je izazov precizno odigrati replike unutar scene, jer iako se radi o sličnim, gotovo identičnim dijelovima teksta, oni u različitom kontekstu funkcioniraju potpuno drugačije. Tijekom predstave više se puta pitam - jesam li ovo već rekao? Da, jesam, ali koliko točno puta, to je pitanje koje mi se često nameće. Tijekom predstave paralelno vodim neki svoj statistički dnevnik, neku vrstu mentalne križaljke pune jednostavnih brojeva. Kažem, na primjer - medicina ne isključuje mogućnost da ljudski organi pamte - to je tema 7, eksplikacija 3. I tako tim brojevima lagano putujem prema kraju predstave", objašnjava Šovagović i dodaje da se na predstavi radilo otprilike šest mjeseci s nekoliko pauza, što je, kaže, dosta dobra metoda.
Čitatelji mogu glasati jednom dnevno, dok će pretplatnici premium sadržaja Jutarnjeg lista moći glasati dva puta unutar 24 sata. Postanite i vi pretplatnici premium sadržaja klikom OVDJE
Problemi su, kaže, izostali u gotovo svim fazama.
"Znate kako je u kazalištu, kako se približava premijera, tenzija raste. Na ovom je projektu nisam osjetio".
Lijepim opisuje i iskustvo suradnje s redateljem Tauferom.
"Vito je jedan jako ugodan tip. Zamislite čovjeka koji se stalno smije. Eto tako nekako. S obzirom na obim posla i dosta vremena koje smo proveli zajedno, shvatite na kraju da je to možda ipak najbitnija stvar. Da se čovjek smije", iskreno će Šovagović koji i sam režira. Koliko se perspektiva redatelja i ona glumca razlikuju, pitamo ga stoga.
"Pa ustvari, to su zaista slične perspektive. Nekad kao redatelj bolje da ne režirate ništa. Podjednako vrijedi i za rad na nekoj ulozi. Nekad su jednostavnija rješenja najbolja", smatra Šovagović.
Kakvim se ulogama u ovoj fazi karijere raduje nam ne otkriva, no priznaje da ga zadovoljstvom ispunjava popunjeno gledalište u kazalištu Gavella.
"Mislim da smo rekorderi po broju premijera u jednoj sezoni. Svakako nas posjetite, imamo dvadesetak predstava na repertoaru", zaključuje Šovagović.
