Rock titani U2 od konca rujna do sredine prosinca u novoj, 2.3 milijarde skupoj dvorani "Sphere" u Las Vegasu održavaju 25 "rezidencijalnih" koncerata, dakle ipak nešto više od "rezidencije" Aleksandre Prijović u zagrebačkoj Areni, no doći ćemo i do toga, imate li strpljenja iščitati ovaj tekst do kraja. Nešto slično, 2007. godine, izveo je Prince kad se u londonskoj O2 Areni utaborio radi 21 koncerta koje je pohodila publika ne samo iz Londona i Velike Britanije nego iz cijele Europe; svi oni fanovi Princea koji su si mogli priuštiti ulaznice, avio-karte i boravak od dvije-tri noći ili više u Londonu. Koncertni turizam, reklo bi se, a to vrijedi i za "rezidenciju" U2 u Las Vegasu.
Ipak, game-changer, kako bi se to reklo na hrvatskom, nije "utaborenje" jednog glazbenog izvođača u jednom gradu, sada U2 u dvorani Sphere, jer davno su to radili Frank Sinatra i njegovo Rat Pack društvance poptom i Elvis Presley baš u Las Vegasu, nego dvorana "Sphere" s razinom spektakularnosti zbog koje je U2 ponovo nedostižan drugima pa čak i Stonesima čiji koncerti sada djeluju poput staromodnog cirkusa ili Springsteena koji ionako nikada nije mario za vizualno spektakularan šou nego se oslanjao na jake pjesme i srčanu izvedbu uz The E Street Band.
Naravno, njujorška kompanija Madison Square Garden Entertainment nije luda da izgradi 2.3. milijardi skupu high-tech dvoranu da bi u njoj 25 koncerata održao U2, a onda da zjapi prazna poput zagrebačke Arene koja bi - da nije srpskih narodnjaka i pokojeg hrvatskog, američkog i britanskog glazbenog izvođača - većinu godine skupljala prašinu jer rukomet, košarka i hokej odavno nisu "in". Mislim da naša Arena i ovako gomila gubitke, jer ju se premalo renta i koristi, ali to je neka druga tema.
Ono što Sphere nudi, a što nijedna druga dvorana u svijetu nema je nevjerojatan, gigantski video zid koji se prostire ne samo iza izvođača nego i po plafonu dvorane tako da publika ima utisak da je u 3D projekciji zajedno s U2. Fotografije i za sada samo snimke s mobitela koje kruže netom dočaravaju tek dio onoga što uz U2, dok stoje na "gramofonu" kojeg je dizajnirao njihov glazbeni producent Brian Eno, doživljavaju oni koji su ušli u dvoranu Sphere. Začarani dok se iza i iznad benda i publike prostiru pustinja Mojave, noćno nebo Las Vegasa, invazije kukaca, ptica, riba i sto drugih čudesa iz imaginarija Willija Williamsa, dugogodišnjeg producenta turneja U2. Gotovo da bi se moglo reći da su U2 s koncertima u dvorani Sphere u svojoj "sferi", a svi drugi koncertni izvođači u nižoj orbiti, barem zasad. Ništa čudno jer vlasnici dvorane Sphere nisu ni mogli odabrati jačeg izvođača od U2 koji su koncertnu industriju uvelike mijenjali turnejama Zoo TV (1992.1993) i PopMart (1997). Razinu spektakularnosti koncerata - koja je na neki način počela kad su The Beatles davne 1965. godine istrčali na njujorški stadion Shea samo s pojačalima i dva zvučnika za vokale, praktički bez razglasa pa publika od vlastite vriske vjerojatno ništa nije ni čula - U2 su digli baš s te dvije turneje nakon kojih LED ekrani postaju standard, a sada je ponovo podižu do neslućenih razmjera. Za zvuk se u dvorani Sphere koja prima 18.600 ljudi - što zvuči relativno "intimno" - "brine" čak 167.000 zvučničkih jedinica spremljenih u 1600 zvučnih kutija, a površina 16K LED ekrana iznosi 15.000 m2, dok je i sama dvorana izvana jedan ogromni sferični ekran površine 54.000 m2.
Sve to omogućilo je U2 da se prikažu u spektakularnosti kakva do te mjere obuzima čula publike da se ipak možemo zapitati gdje je u svemu tome glazba i koliko ona ostaje bitna u odnosu na vizualni bombardman s ekrana. Primjerice, recenzije prvog koncerta U2 u dvorani Sphere debelo više se bave samom dvoranom i njezinim tehnološkim čudesima te s vizualijama i samom spektakularnošću šoua nego sa samom glazbom. Usput, U2 su svoj "tabor" u Las Vegasu nazvali "U2:UV Achtung Baby Live At Sphere". Većinu repertoara čine u dva bloka podijeljene pjesme s albuma "Achtung Baby", a između se mijenjaju po tri pjesme s inih albuma dok su za bis pripremljeni neki od drugih najvećih hitova iz karijere U2. U biti, nemam ništa protiv U2 pa čak ni toga što su vlasnici Sphere pametno odabrali irske rokere da s njima otvore svoju dvoranu.
Ono što me više smeta je što se u svemu tome na neki način gubi muzika i njezina primarnost, no mogli bi se zapitati i koliko to već dugo traje jer nije od jučer. Primjerice, što vi od Stonesa, AC/DC ili Metallice vidite kad stojite na nekoj livadetini? Pokretne slike na ekranu i ništa više od toga, ako baš niste došli u podne da se s najskupljom ulaznicom "utaborite" u prvim redovima. Nadalje, jasno je da će grandiozne spektakle u dvorani Sphere - po principu "utaborenja" jer preskupo je producirati takve koncerte samo za jedan ili dva datuma - održavati najveće pop zvijezde poput Taylor Swift, Beyonce i drugih koji mogu u Las Vegasu držati tridesetak rasprodanih koncerata u nizu. Možda i Stonese pa i Kiss koje bi Gene Simons mogao ponovo pokrenuti samo radi "utaborenja" u dvorani Sphere jer ionako u Las Vegasu planira otvoriti Kiss Museum.
Ako su najave točne pa MSG Entertainment vremenom otvori još koju Sphereu u drugim najvećim američkim, azijskim i europskim gradovima doći ćemo i do "Princeovog postulata" kad su posrijedi najpopularniji glazbeni izvođači. Publika će sve više putovati prema njima, a izvođači sve manje prema publici mada je i to već na djelu jer turneje se skraćuju, a sve više publike ionako putuje na koncerte. Samo što bi se sada moglo dogoditi da čak i iz Pariza ili Berlina morate potegnuti do Sphere u Las Vegasu ili za koju godinu do neke druge Sphere u New Yorku ili Londonu jer nerentabilno bi bilo dvorane poput Sphere graditi u nizu drugih gradova.
Kako se nekoć hodočastilo u Jeruzalem i druga svetišta, tako će se sada hodočastiti u Sphere i to je izgleda jedna od budućnosti koncertne industrije. Naravno, uvijek će biti drugih i drugačijih koncerata svuda po svijetu, ali moglo bi se postaviti i filozofsko pitanje - jeste li uopće bili na koncertu, ako niste bili u Spheri? Uostalom, došlo je to i do nas pa nije slučajno što se Aleksandra Prijović "utaborila" na četiri večeri u zagrebačkoj Areni. Čemu turneja po drugim gradovima i gradićima kad njena publika u Arenu, koja joj nudi mogućnost velike produkcije, može potegnuti iz drugih gradova Hrvatske, Slovenije i BiH, baš kao i iz Zagreba. Mene više čudi što netko uopće sluša takav patetičan muzički dert s uobičajenim "umire cajka na mukama" zavijanjem, ali to je neka druga tema. Suština je u tome da su se U2 "utaborili" u Las Vegasu s najvećim spektaklom na svijetu, a Aleksandra Prijović koja je marljiva djevojka i pjevačica, samo što joj je glazba estetski užas, "utaborila" u Zagrebu kao trenutno najveća glazbena zvijezda Balkana kojem Zagreb očito, čujno i neupitno pripada bez obzira na ulazak hrvatske u EU. Gotovo da mi dođe postaviti nam/vam pitanje pa što smo/ste izlazili iz Jugoslavije, ali to je već politika.
Dakle, jasno je da će najveći na svijetu krcati Spheru kao što najpopularniji na Balkanu krcaju Arenu, a vjerojatno bi se - zbog tehnoloških mogućnosti koje će i zbog AI napredovati još brže - uskoro moglo dogoditi da u Las Vegasu, točnije u Spheri, "uskrsne" i Elvis. I to kao toliko uvjerljiv hologram da se i najstariji njegovi fanovi neće sjećati tako uvjerljivog Elvisa, baš kao što i mladi i stari, radi hologramske turneje "Voyage", mogu uživati u pomlađenim članovima grupe ABBA. Naime, ABBAtare, kako ih zovu, prate živi glazbenici, no vremešne članove ABBA-e pomladilo je 160 kamera s pratećom kompjuterskom tehnologijom koja ih iz virtualne promeće u zamalo pa fizičku realnost. Sve to u ABBA Areni koja je u kapacitetu od 3000 posjetitelja niknula u londonskom Queen‘s Parku. Promućurni članovi ABBA-e tako mogu i dalje uzgajati cvijeće i brati borovnice u Švedskoj dok njihovi ABBAtari rade za njih u ABBA Areni u Londonu. Kakvi majstori!
Ali i to bi mogli nadmašiti Koreanci, oni iz Južne Koreje, naravno jer Kim je zauzet slanjem paketa oružane pomoći Putinu. Koliko sam shvatio iz nekog TV priloga, Koreanci rade na razvoju AI pop zvijezda čije ćete likove, djela, glazbu, imidž i sve što uz to ide sami kreirati na svom smartphoneu pa onda uživati u da ih tako nazovem privatnim koncertima. Ukratko, sami ćete ih osmisliti pa im zadati što i kako da pjevaju te na koncu ugostiti doma. Pardon, u glavi na osobnom koncertu. Razlog više da pohodim glazbenike od krvi i mesa što u zadimljenom klubu prašte pjesme o stvarnim životnim problemima jer najveći spektakl - WW3 Show - možda je iza ugla, ukrajinskog ili izraelskog, manje je važno.