Teško je povjerovati da su operne dive nekad bile popularne kao danas nogometaši! Pratili su ih u stopu od jutra do mraka, poklanjali dragulje i jahte, klanjali im se kao boginjama, bacali im na pozornicu i torte..., ali ponekad je taj divinizam znao završiti i u blatu. Popularnost opernih pjevača krenula je davno još od obožavanih kastrata u 18. stoljeću da bi im već u 19. primadone preotele vlast i zadržale je do danas. Istina, danas nitko nikome ne baca torte na scenu, teško da će i bilo koja suvremena krunjena glava posegnuti u riznicu kako bi kakvoj zanosnoj Aidi darovala zlato i srebro, vremena su se promijenila, idolatrija je dobila neke druge protagoniste, no legende su ostale.
100. godišnjica rođenja
Zanimljivo je da niti jedan drugi glas, izuzmemo li tri planetarna tenora Pavarottija, Carerrasa i Dominga, nije imao takvu predominaciju kao soprani. I to ne bilo koji soprani već oni najmoćniji dramski koji su publiku uzbuđivali do paroksizma. Svako je vrijeme imalo svoju Divinu no samo je jedna u 20. stoljeću smatrana najvećom od svih, Maria Callas, kojoj se ove 2023. navršava 100. godišnjica rođenja.
Nema je od 1977. kada je preminula u 54. godini života, dakle prije 46 godina, a ipak se danas cijeli operni svijet priprema pokloniti se Najvećoj. No mnogi koji su uspjeli pročitati njenih 30-ak biografija, pogledati niz filmova o njoj i s njom, preslušati sve snimke koje je ostavila, možda će se i upitati: kakva je doista bila Maria Callas. Čini se da ni posthumno pronađena pisma nisu na to odgovorila. Sretna, nesretna, plaha, divlja, savršena u nesavršenosti, s lijepim ili ružnim glasom, bolja kao glumica/interpretkinja nego li pjevačica, žena svjetskih afera na sceni i izvan nje..., ukratko izložena javnosti do krajnjih granica, ostala je do danas zagonetnom partiturom koju nitko nije do kraja uspio dešifrirati.
Tone riječi u površnim reportažama i ozbiljnim analizama ispisane su o toj ženi prekratke karijere, burnog života i žalosnog kraja, kao niti o jednoj drugoj opernoj pjevačici u povijesti. Zastanemo li samo na tren kod dvije svjetske operne Hrvatice, također dramske sopranistice, Milki Trnini, Veziščanki, prvoj Toski i Wagnerovoj Kundry u Metropolitan operi, te Zinki Kunc Milanov, Zagrepčanki ličkih korijena koja je opstala kao primadona s najduljom karijerom ostvarenom u istom kazalištu, nećemo naići ni traga od publiciteta kakav je imala Maria Callas.
Neobična osobnost
Neobična osobnost skrivala se u Grkinji rođenoj u New Yorku koja je ranu mladost, školovanje, prve nastupe provela u domovini kamo se obitelj vratila i gdje je dobila i glazbenu naobrazbu i ostvarila prvi dio karijere. Ambiciozna majka disfunkcionalne obitelji bila joj je prvi pogon na tom putu, no s njom nikad nije imala prisan odnos, štoviše, pisalo se i o majčinu podvođenju vojnicima u vrijeme okupacije Grčke. Maria je izrasla u ružnu, vrlo kratkovidnu i debelu djevojku snažnoga glasa, isprva smatranog mezzom koji su očito sposobni atenski vokalni pedagozi postupno pretvarali u sopran. Vrlo rano počela je pjevati pravi dramski repertoar jer je sa svojim glasom mogla sve, a tako se nastavilo i povratkom u Ameriku i prvim angažmanima. U to vrijeme susreće i dva svoja Pigmaliona, velikog dirigenta Tulia Serafina koji će joj do kraja biti dragocjen savjetnik, i starijeg bogatog industrijalca Giovannija Battistu Meneghinija za kojeg se 1946. godine udala, a koji će sljedeće desetljeće do rastave voditi njenu karijeru u usponu.
Serafin ju je nakon teških dramskih likova poput Brunhilde u Wagnerovoj "Walküri" i Ponchiellijeve "Gioconde" doveo i do prve prave belkanto uloge, Elvire.
‘Operna Biblija‘
u Bellinijevim "Puritancima" s kojom Callas postaje prototipom pjevačice za likove dramskih koloratura poput Norme, Anne Bolene, Sonnambule, Lucie di Lammermoor, Medeje, Armide, konačno i do Lady Macbeth, ali i Travijate, uloga u kojima iskazuje do tada neviđenu glumstvenost ostvarenu glasovnim finesama i osebujnim temperamentom. Dirigiraju joj najveći poput Karajana i Gulinija, režiraju Franco Zeffirelli i, postaje znamenita Norma i Tosca u Metropolitan operi, snima kao ni jedna druga suvremenica, Leonard Bernstein naziva je "opernom Biblijom", nastupa u svim važnim opernim kazalištima, vodi atraktivan mondeni život, a tek se povremeno osvrće na analize njezina glasa i pjevanja koje nerijetko spominju nelijepu, oštru boju, čak neke nedostatke vokalne tehnike. No svi su suglasni da joj kao interpretkinji nema ravne.
Pad popularnosti, ali ne i publiciteta
U nastajanju vlastite legende u svakom smislu sudjeluje i životnim postupcima. Callas želi biti i lijepa, vitka heroina, podvrgava se brojnim režimima prehrane, tvrdi se i medikamentima, glas počinje gubiti snagu, nervi su sve tanji, iz raznih razloga neke pokuse i izvedbe prekida ili otkazuje, žuti tisak provocira njezino navodno rivalstvo s Renatom Tebaldi i zove je tigricom, svađa se s Rudolfom Bingom, dugogodišnjim direktorom Meta, koji izjavljuje da ne poznaje " teže" osobe, popularnost joj pomalo opada, ali ne i publicitet.
Callas je postala vitka, još uvijek može na sceni oduševiti, ali je u životu sama. U jednom trenutku povjerovala je da će u potpunosti ostvariti vezu s Aristotelom Onassisom, grčkim brodovlasničkim bogatašem. Poznavali su se niz godina, ona se čak odrekla američkog državljanstva kako bi olakšala svoju rastavu, neko su vrijeme atraktivan par u javnosti iako jezici tvrde da ju Onassis zlostavlja, prate ih u stopu i otkrivaju da je rodila dječaka koji je ubrzo preminuo. No Onassis za suprugu ipak bira damu iz visokog društva, udovicu američkoga predsjednika Jacqueline Kennedy. I tu je kraj karijeri i životu.
Život će još potrajati neko vrijeme neuspješnim povratkom na koncertni podij i pokušajem pedagoškog djelovanja, no onaj pravi unutarnji zapravo se ugasio i prije fizičkoga kraja. Navodno je izjavila: prvo ću izgubiti kilograme, zatim glas, a na kraju i Onassisa! Izgubila je sebe ako se uopće ikada snašla u kolopletu neviđene slave i traganju za intimom. Posljednje godine živjela je usamljenički u Parizu gdje je od srčanog udara umrla 16. rujna 1977. godine. Po tragičnoj sudbini uspoređivali su je s nezaboravnom glumicom Marilyn Monroe, po talentu i karizmi ni s jednom drugom pjevačicom. Za života je bila legenda, takvom je ostala do svoje 100. godišnjice rođenja.