Prošlogodišnji venecijanski festival uzburkao je duhove uvrštavanjem u program tri filma redatelja koje su optuživali zbog seksualnog zlostavljanja - Romana Polanskog, Luca Bessona i Woodyja Allena. Pa dok je jedino slučaj Polanskog nepobitan, on je priznao da je kriv za seks s maloljetnicom bez njezine dozvole, no to se dogodilo 1977. u Americi, Besson nikad nije pravomoćno osuđen za ono što su ga optuživali, a Allen je za mnoge samo žrtva objeda njegove tadašnje partnerice Mije Farrow. Ipak, optužba za seksualno uznemiravanje njegove tada 7-godišnje pastorke Dylan naškodila mu je karijeri. Prije toga je redovito isporučivao jedan film godišnje, no otkako se razbuktala ta afera, nastala je trogodišnja pauza koja je prekinuta tek lani, premijerom filma “Udar sreće” u Veneciji. Osim toga, taj je film snimljen u Francuskoj, što je za redatelja bilo neobično, jer je prije toga radio uglavnom u Americi i Velikoj Britaniji. Također, rekao je da će mu to po svoj prilici biti posljednje ostvarenje, već mu je dojadilo tražiti ionako skromna sredstva za svoje filmove: posvetit će se glazbi i književnosti. Prijemom u Veneciji bio je ionako itekako zadovoljan, “Udar sreće” ispraćen je na festivalu ovacijama, koje bi trajale i dulje da ih sam Allen nije prekinuo, jer je bio suviše ganut, pa je sišao s pozornice.
Žanrovski je film dosta teško odrediti. Negdje piše da je to komedija, no bit će da je preciznije opisati je kao humornu triler-dramu, što se da procijeniti već iz fabule. Fanny (Lou de Laâge) i Jean (Melvil Poupaud) naizgled su idealan par, zadovoljni su svojim karijerama i žive u otmjenoj pariškoj četvrti, no Fanny tada sretne Alaina (Niels Schneider), kolegu iz srednje škole s kojim je nekad bila vrlo bliska, i nekadašnji osjećaji brzo se vraćaju. Sve češće se viđaju, Alain je pisac, što se Fanny sviđa, dok ono što radi Jean – mešetarenje s dionicama kako bi bogataše učinio još bogatijima – nikad joj se nije sviđalo.
Fanny i Alain započinju izvanbračnu vezu, koja je obuzima do te mjere da i sam Jean primjećuje da s njom nešto nije u redu. Kako i ne bi, kad ga ona namjerava napustiti i preseliti se s Alainu. Za početak, Jean unajmljuje privatnog detektiva koji potvrđuje njegove sumnje, a kako njegov posao uključuje poznanstvo s raznoraznim sumnjivim tipovima, lako nalazi dvojicu plaćenih obojica koji će likvidirati Alaina.
Fanny u početku ništa ne sumnja, kako joj se Alain ne javlja, uvjerena je da ju je on otpisao, jer se zasitio kratkotrajne ljubavne afere. Osim toga, ponovno je ojačala veza s Jeanom, pa čak planira s njim dobiti dijete. Njezina majka Camille (Valérie Lemercier) nije baš tako naivna, još se uvijek sjeća kako je jedan Jeanov prijatelj navodno izvršio samoubojstvo, no u to je povjerovala samo policija. Stoga upozorava kćer da bude oprezna s Jeanom, što Fanny baš ne uzima ozbiljno, ali je dovoljno nesmotrena da majčine sumnje prepriča mužu. Ovaj shvati da mu treba nova žrtva kako bi se riješio sličnih podbadanja.
Neke je kritičare “Udar sreće” (film bi bolje bilo prevesti kao “Udar sudbine”) podsjetio na ranije Allenovo ostvarenje “Završni udarac”, i tamo ima romansi i ubojstava, ali vidjet ćete, ovo je nešto posve posebno. q