"U emisiji se bavimo širokim spektrom tema. Bavili smo se čak i trapom. Skrenuli smo pozornost na taj glazbeni žanr i trend u društvu, koji se kao fenomen može i kulturološki izučavati jer je dio naše kulturne stvarnosti", kaže Lidija Špiranec, čelna osoba HRT-ova Odjela kulture i glavna urednica projekta "Art à la carte", ističući da se u njemu kulturom bave na uključiv način, ne ostavljajući nove fenomene i trendove na marginama.
Zasluge za takvu otvorenost djelomično pripisuje mladoj kolegici Anji Cerar, koja kulturnu scenu, priča Špiranec, "vidi drugačije od nas koji pripadamo starijoj generaciji i drugačije smo odrastali".
Cerar, koja se s kolegicom Ivonom Haller tjedno izmjenjuje u ulozi voditeljice i urednice polusatne emisije Trećeg programa Hrvatske radiotelevizije, ovom prilikom umjesto na televizijskom ekranu gledamo na ekranima u režiji, koja pokazuje da je "Art à la carte", kao što to naglašavaju Cerar, Haller i Špiranec, uistinu timski posao.
Dok u studiju čeka početak snimanja nove epizode emisije, voditeljici (koja će uz kolege Maju Ciglenečki i Duška Ćurlića voditi ovogodišnju Doru) nasuprot sjedi Nataša Popović, direktorica Festivala tolerancije, koja njegovu otvaranju ususret gostuje u ovoj HRT-ovoj dugogodišnjoj emisiji.
Aktualna tema s kulturne scene, relevantna pitanja i gošća radna su svakodnevica ekipe koja stoji iza dugogodišnje HRT-ove emisije.
"Kada je emisija ‘Art à la carte‘ startala, prikazivala se jedanput tjedno i svakog je tjedna pokrivala drugo područje iz umjetnosti i kulture; svako je područje pratila druga voditeljica/urednica, a polusatni studijski razgovor pratila je snimka filma ili predstave, ovisno o tome je li se radilo o arhitekturi, glazbi, likovnoj umjetnosti, književnosti ili plesu, koji je za vrijeme pandemije bio i ugrožen i za čiju smo afirmaciju učinili puno. Prije dvije godine forma je promijenjena i emisija je postala više mozaična i aktualna. Taj je format za nas presedan. Mi pripadamo u odjel koji kolokvijalno nazivamo ‘sporovozni‘. Naše se emisije pripremaju po tjedan dana, a ovo je sada jedan tempo... ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak... to zahtijeva angažman većeg tima od desetak ljudi", objašnjava Špiranec, koja s ponosom ističe neke od tema na koje je emisija bacila svjetlo.
Bavili smo se, kaže Špiranec, i pričom o zlostavljanju na akademijama dramskih umjetnosti u regiji te na niz načina pokušali sagledati problem koji, dodaje, nije od jučer.
"Takav je pristup iznjedrio niz reakcija. Mi ćemo tu temu svakako pratiti i dalje", poručuje.
Radili su, nastavlja, i problemske teme vezane za prostorno uređenje grada, primjerice o ukidanju javnih arhitektonsko-urbanističkih natječaja: "S gradom i na razini države pokušali smo uzbibati te probleme, ali ne kako bismo u njih upirali prstom, nego kako bi nam rekli koja su moguća rješenja".
Kao jednu od esencijalnih značajki emisije izdvaja način pristupa temama. Radi se, naglašava, temeljito, nikada plošno.
"Ni u jednu emisiju iz kulture novinar ne ulazi nepripremljen. Prije razgovora o nekoj predstavi kolegice odlaze na generalnu probu, ako je gost književnik, pročitaju knjigu, a ako je riječ na izložbi, posjete njezin postav", baviti se temama iz kulture i umjetnosti ujedno je stil života, kaže Špiranec.
Iako je jedna od važnih postavki emisije, ni pripremljenost ne može spriječiti sporadične nenadane promjene ili spontane greške koje su, naposljetku, smatra Špiranec, i čar tog posla.
"Program je živa stvar i radi se sa živim ljudima, pa se stvari ponekad mijenjaju. Nekad se dogode i zgode... jednom je prilikom gost, primjerice, tijekom emitiranja emisije uživo, kada mu je voditeljica zahvalila, ustao i krenuo, a emisija se još snimala. Tu nema montaže, gledatelji su to vidjeli. I voditeljica se začudila i nasmijala, no zatim samo nastavila s programom", pripovijeda sa smiješkom Špiranec.
Riječ je o emisiji širokog tipa koja se bavi humanistikom i svim vrstama i rodovima umjetnosti, kontekstualizira te prati aktualnu scenu i zbivanja na svim razinama kulturne produkcije, kaže Cerar, koja jednom od glavnih vrijednosti emisije doživljava odmak od senzacionalističkog pristupa temama, koji s većinom humanističkih djelatnosti, uvjerena je, niti nije kompatibilan.
Važno joj je i da se daje prostor ljudima koji iza sebe nemaju mašineriju te ugoste ljude čiji rad može dovesti do društvene promjene i podizanja svijesti o različitim vrijednostima.
"Trudimo se dati prostor i znanstvenim istraživanjima koja možda drugačije ne bi došla do šire publike. Mediji služe i tome da na jednostavniji i intrigantniji način predstave nešto važno i zanimljivo. Primjerice, istraživanje o dr. Elzi Kučeri", otkriva te nastavlja:
"Bitno je i kontinuirano pratiti živu scenu i reagirati na nju. Kultura je područje u kojem se kroz različite leće i perspektive reflektira čitav život. To su teme koje se tiču svih ljudi. Kod nas nema snobizma, otvoreni smo prema svima koji se kulturom bave na intrigantan način."
Iako se bavi pletorom tema, posebno su joj bliske one vezane za povijest umjetnosti i komparativnu književnost, kojima se bila posvetila za vrijeme studija, zatim feminizam, popularna glazba te nezavisna scena, a jednu od svojih profesionalnih misija pronalazi i u zastupanju tema povezanih s generacijom Z i milenijcima.
"Trap nije moja tema. Ali poštujem je", nadovezuje se na razgovor o izboru tema Haller.
"Ja sam od Anje starija dvadeset godina, pa je i normalno da je moja priča, primjerice, knjiga Snježane Banović o osamdesetima, koja reflektira moje odrastanje i generacije kojoj pripadam. Anja se tada još nije niti rodila, pa je logično da je Snježana došla k meni u studio. Vodimo se time što bismo voljele vidjeti u emisiji koju uređujemo, ali slušamo i glas glavne urednice, back-urednika i cijele redakcije. To je sinergija. Imamo tjedne kolegije i svi kolektivno nastojimo pridonijeti kreiranju emisije", priča Haller, koja je diplomirala komparativnu književnost i francuski jezik i književnost, pa su joj primarno područje interesa književnost i kazalište.
Kako govori više stranih jezika, a zahvaljujući stipendiji u Parizu se školovala i u Fondation journalistes en Europe, posebno uzbudljivim, ali i izazovnim opisuje razgovore na stranom jeziku s gostima iz inozemstva.
"Prošli sam tjedan vodila emisiju u kojoj je bio prilog o muzeju Fotografiska u Berlinu. Jedan od najdražih mi je i intervju s norveškim piscem Johanom Harstadom. Skandinavija je moja ljubav. Osim toga, dobivamo povratnu informaciju da su takve teme veoma gledane", kaže Haller.
Kao zaštitni znak emisije navodi, pak, spremnost da se zagrebe ispod površine. Dotiču se dnevnih događanja, no ne prenose samo vijesti nego obrađuju, naglašava, i šire teme.
"Imali smo emisiju o 100. obljetnici rođenja Itala Calvina, u kojoj ulazimo dublje u odrednice stvaralaštva toga autora", objašnjava.
Kao primjer jedne od emisija kojih se najradije sjeća, spominje priču o filmu "Tar" te gostovanje dirigentice Marije Ramljak, u kojem potonja s voditeljicom i gledateljima dijeli neka intimna iskustva.
"Dogodila se neočekivano lijepa stvar. Sugovornica mi se otvorila na način na koji to nisam očekivala", otkrila je Haller, koja je najsretnija kada je netko za koga zna da nije tipični gledatelj Trećeg programa zaustavi kako bi joj rekao da je sa zanimanjem odgledao emisiju o, primjerice, nekoj izložbi na koju inače ne bi otišao ili kada joj kažu da se nakon emisije u knjižnici neki naslov više posuđivao.
"Nastojimo destigmatizirati kulturu i ideju o tome da je kultura samo za privilegiranu publiku, pojedince koji su studirali komparativnu književnost i filozofiju. Ne želimo biti kulturni populisti, ali ni elita koja se doživljava preozbiljno i promovira program za tri čovjeka. Mislim da to niti nije poanta Trećeg programa. Balansiramo", zaključuje.
Tijekom sedam godina emitiranja emisija "Art à la carte" mijenjala je format. I buduće promjene su neizbježne, priznaje Špiranec, jer ništa nije vječno. O njima trenutno, ipak, ne razmišlja jer emisiju želi "pustiti da odradi svoje u ovom ritmu". O promjeni koju je emisija već prošla, pak, kaže:
"Kada je emisija krenula u ovom formatu, sve je bilo potrebno preformatirati, pa i okamenjene stavove. Bilo je nepojmljivo raditi iz dana u dan jer mi nemamo takvu infrastrukturu. Svi su se morali odlučiti prilagoditi programu, a to je bilo hrvanje. Govorilo se: ‘Morate sedam dana unaprijed reći tko će se, što i gdje snimati‘. A to kod ovakvog formata nije bilo moguće, iako mi, zapravo, planiramo tri tjedna unaprijed. Na programskom kolegiju prođemo tekući tjedan, zatim prelazimo na tjedan nakon, a onda već razgovaramo i o trećem tjednu i razmišljamo što ne smijemo propustiti. A onda se program svakodnevno brusi jer se neočekivane stvari događaju. Već se rade pripreme i za projekte poput Pula Film Festivala i Sa(n)jam knjige u Puli. Za jesen radimo pripreme za emisiju koja bi cijela trebala biti posvećena norveškom gradu Bodøu, gradu kulture", najavljuje Špiranec te otkriva da su pregovori s Veleposlanstvom Kraljevine Norveške u tijeku.