Iako su eksplicitne scene recentnih filmova poput "Ubogih stvorenja" Yorgosa Lanthimosa ("Jastog", "Ubojstvo svetog jelena", "Miljenica") i "Saltburna" Emerald Fennell ("Djevojka koja obećava") potaknuli razgovor o scenama seksa na filmu, novo izvješće ukazuje na činjenicu da su seksualne scene u holivudskim filmovima u padu. U zapaženim je filmovima čak 40 posto manje seksualnog sadržaja nego na početku tisućljeća, piše The Guardian.
Izvješće za koje je Economist unajmio analitičara podataka Stephena Followsa, a okuplja podatke 250 najuspješnijih filmova svake od 2000. do 2023. godine, utvrdilo je da 250 filmova koji su izašli 2023. godine imaju 40 posto manje erotskog sadržaja od 250 filmova iz 2000. godine.
Mnogi se sjećamo erotskih trilera poput "Sirovih strasti", "Razotkrivanja", "Ne vjeruj strancima" te "Otrovna Ivy" koji su žarili i palili devedesetih godina prošlog stoljeća, no analizirajući filmove prema žanrovima, utvrđeno je da je pad najznačajniji upravo kod trilera i akcijskih filmova, u kojima je zabilježeno čak 70 posto manje seksualnih scena, dok je promjena u romantičnim filmovima manje drastična i takvih je scena gotovo 20 posto manje.
Među najuspješnijim filmovima, otkriva izvješće, zamjetno se povećao postotak onih koji niti ne sadrže takve scene. Na takve je filmove 2000. godine otpadalo 18 posto, a u 2023. ih je 46 posto. Dakle, osim što je scena seksa na filmu manje, one su raspoređene na manji broj filmova.
Takva se kretanja tj. smanjeni broj scena seksa, smatra Follows, ne mogu objasniti jednim jedinstvenim razlogom; ulogu u ovom fenomenu ima više čimbenika.
Za njih bi mogla biti zaslužna promjena ukusa publike, koja "preferira sadržaj koji ili potpuno izbjegava seksualne teme ili ih obrađuje suptilnije". Moguće je da generaciju Z, tvrdi Follows, manje zanimaju eksplicitne scene seksa.
Dodaje da tome možda pridonosi i briga o utjecaju takvih scena na prikazivanje filmova diljem svijeta, jer one bi mogle "rezultirati oznakom dobnog ograničenja ili cenzurom te tako umanjiti potencijalni doseg filma".
Na tom je tragu i logika redatelja Rajka Grlića, koji objašnjenje pronalazi u društvu i interesima filmske industrije.
"Svijet postaje sve konzervativniji, populizam i desne ideologije boje se riječi seks, a Hollywood, koji mora prodati film diljem svijeta, dakle u različitim političkim, religioznijim i kulturnim sredinama, pazi da ničim ne povrijedi svoju tržišnu ponudu. To je industrija i, kao svaka industrija, ona se brzo adaptira, u ovom slučaju puno više političko-religioznim vlastima nego ukusu publike".
Je li trend smanjene zastupljenosti seksualnih sadržaja na filmu, dakle, primarno rezultat pragmatičnih, kalkulacijskih procjena filmskih studija i porasta konzervativnih tendencija? Naginju li društva puritanizmu? Ako se radi o potonjem motivu, mogao bi nam se učiniti licemjernim jer izvješće isti pad ne nalazi kod scena prostačenja, drogiranja ili nasilja. Zastupljenost takvih scena podjednaka je u odnosu na onu iz 2000. godine.
"Droga, o kojoj ima milijun i jedan film i serija, dileri, ovisnici, narkobosovi itd. - sve to može. Nasilje koje gospodari velikim i malim ekranom - može. A seks - dakle nešto što je sastavni dio života - ne", ukazuje Grlić.
Ne treba zanemariti ni potencijalni utjecaj društvenih pokreta i pojačanih rasprava, primjerice o seksualnom pristanku, koji, kaže Fellows, vjerojatno pridonose opreznijem pristupu uključivanju scena seksa u filmove. Moguće je da producenti i filmaši više pozornosti pridaju načinu na koji bi takav sadržaj mogao biti percipiran te promišljanju o tome bi li on mogao uzrokovati kontroverzu.
Trend bi mogao zrcaliti i odbacivanje zastarjelih stereotipa. Seksualne su scene često bile odraz doživljavanja osoba kao objekata te su uglavnom bile predstavljane kroz tzv. muški pogled (eng. male gaze). Moderni filmovi, stoji u izvješću, možda pokušavaju seksualnost prikazati na autentičniji način i s više poštovanja.
Među potencijalnim objašnjenjima spominje se i sve veći utjecaj "koordinatora intimnosti" u razdoblju koje promišlja probleme zlostavljanja i neprimjerenog ponašanja na setu. Prema jednoj ranijoj analizi Stephena Followsa, učestalost korištenja usluga koordinatora intimnosti od 2020. godine porasla je osam puta. Njihova prisutnost, pretpostavlja analiza, mogla bi filmaše odvratiti od snimanja nepotrebnih scena seksa koje nemaju pripovjednu svrhu.
Usluge te nove vrste profesionalaca korištene su i na spomenutome filmu cijenjenog grčkog redatelja, a da je njena prisutnost na setu utjecala povoljno na radnu atmosferu, svjedoči i isprva skeptična oskarovka Emma Stone.
"Snimanje scena seksa bilo je veoma ugodno. Uvijek smo ih snimali u maloj prostoriji s vrlo malim brojem ljudi, a imali smo i nevjerojatnu koordinatoricu intimnosti Elle McAlpine. Te su scene, na neki način, bile i lakše od ostalih jer su bile veoma koreografirane i direktne", piše Cosmopolitan.
Iako su izazvale reakciju dijela publike, seksualne su scene, koje uključuju i prizore masturbacije, bile "u potpunosti u redu", iskustvo je navedene glumice.
"Bila sam pripremljena na takve scene jer su bile u potpunosti nužne u kontekstu Bellina puta i rasta, a scene nisu bile nabijene emocijama te su bile smiješne. Barem meni", dodala je Stone.
O svojoj funkciji i radu na tom renomiranom filmu, koji je glavnoj glumici Emmi Stone donio drugog Oscara, govorila je koordinatorica intimnosti Elle McAlpine, čiji je zadatak bio scene učiniti što ugodnijima. Na scenama orgija, koje su uključivale grupe ljudi, radilo je još troje koordinatora, piše The Guardian.
Neki redatelji s glumcima razgovaraju o seksualnim granicama na filmu, no mnogi to nedovoljno razumiju. Osim toga, hijerarhija na setu otežava slobodno izražavanje, tvrdi McAlpine, koja je učila od jedne od predvodnica tog zanimanja, Ite O‘Brien, ističući da to čini rad profesionalnijim, a ljudima pomaže da se otvore te uistinu promisle o tome što im stvara nelagodu.
Koordinacija intimnosti danas više ne podrazumijeva samo zaštitu nego i stvaranje većeg prostora za kreativnu ekspresiju putem scene seksa, uvjerena je McAlpine.
Njezinu stajalištu u prilog ide, primjerice, iskustvo glumice Phoebe Dynevor ("Bridgerton"), koja je za show pjevačice Kelly Clarkson podijelila svoje dojmove o suradnji s koordinatorom intimnosti tijekom snimanja intenzivnog trilera "Ferplej".
Ustvrdila je da je njezino osobno iskustvo s koordinatorima uvijek bilo odlično, da nikada bez njih, zapravo, nije radila, niti je tome sklona. Koordinatore je usporedila s medijatorima, a scene seksa u tom kontekstu s plesnom rutinom. Istaknula je koliko se sigurno s njima osjećala te naglasila da se, zahvaljujući osjećaju sigurnosti, lakše otvoriti.
Hrvatski redatelj, koji i sam predaje na američkom sveučilištu u saveznoj državi Ohio (Ohio University), potpuno je drukčijeg mišljenja i koordinatore intimnosti ne doživljava samo kao besmislen čimbenik nego i kao faktor pomutnje.
"Po meni je to potpuno besmislena pozicija koja se stavlja između režisera i glumca, koja remeti njihovo međusobno povjerenje i zapravo puno više igra ulogu cenzora, no što pomaže glumcima. Sada već idu tako daleko da svoje usluge nude i po filmskim školama Amerike, potpuno zbunjujući i đake i profesore", zaključuje.