Grad Seraing nevelika je i ni po čemu izuzetna industrijska komuna pokraj belgijskog Liègea. To je grad od 60 tisuća stanovnika, bez važnih spomenika i turistički neatraktivan. Grad u koji u principu nikad nećete otputovati niti saznati kako se tamo živi. Osim ako niste filmofil. Jer, Seraing je, ma koliko to bilo čudno, jedan od najsnimljenijih gradova Europe.
Utjecaj na hrvatski film
Da je tako, ovaj belgijski gradić može zahvaliti dvojici svojih stanovnika: braći Jean-Pierreu i Lucu Dardanneu. Od sredine 90-ih do danas ta su braća najpoznatiji predstavnici europskog socijalnog realizma. Filmovi su im sedam puta nagrađivani u Cannesu, dvaput Zlatnom palmom. Njihovi naslovi poput "Rosette" (1999.), "Sina" (2002.), "Dječaka s biciklom" (2011.) ili "Dva dana, jedna noć" (2014.) bili su formativni za novi europski verizam, a koliko su Dardenneovi utjecajni da se vidjeti i iz sijaseta hrvatskih filmova koji slijede njihov trag, od Pavlovićeve "Matere", preko Oremovićeve "Glave velike ribe" do "Mare" Andree Štake. Koliko god globalno poznati, Dardenneovi su, međutim, antipod ikakvog nomadizma. Svi njihovi filmovi zbivaju se u samo nekoliko kilometara kvadratnih rodnog Serainga. Seraing to čini možda i najfilmovanijim europskim gradom, ali istodobno i posve nevidljivim. Jer, u filmovima Dardenneovih nema veduta. Oni se u pravilu zbivaju u anonimnim, ni po čemu osobitim stražnjim dvorištima kapitalizma. Njihov svijet je svijet socijalnih stanova, pizzerija i zalogajnica, bezličnih ulica bezličnog predgrađa. Kroz te prostore tumaraju njihovi junaci. Oni su gotovo uvijek zapostavljeni i marginalni. Istodobno, oni su doista junaci - odrješiti ljudi čijim se podvizima Dardennei dive.
Dilerov kurir
Kako je tema (i)migracije postupno u Europi postajala goruća, ta je tema sve uočljivije ulazila i u socijalni minimundus belgijske braće. Pojavljuje se tako i u njihovu posljednjem filmu "Tori i Lokita" (2022.). Naslovni junaci filma Dardenneovih su par tražitelja azila iz afričkog Benina. Tori (Schils) ima 11 godina, u Europu je dospio sam i ima velike šanse dobiti azil. Lokita (Joely) je šesnaestogodišnjakinja zrelog izgleda koju Belgija kani deportirati. Da bi olakšali njen azil, Tori i Lokita tvrde da su brat i sestra, premda se rano u filmu shvati da je to vjerojatno laž. Lokita kao azilant ne smije raditi. Istodobno, ona duguje novac ljudima koji su je transferirali u Europu, a obitelj iz Benina očekuje da im nadoknadi "ulaganje" u put. Lokita stoga čini jedino što može: radi ilegalno. Raznosi kao kurir drogu za dilera koji dila iz kuhinje talijanskog restorana. Stvar se zakuha kad kriminalci Lokiti ponude ozbiljniji angažman. Dobit će lažne papire, no mora tri mjeseca čuvati ilegalnu plantažu kanabisa u propaloj tvornici.
"Tori i Lokita" je "film a la Dardenne" jedan kroz jedan. Belgijanci nas opet vode u sumorni svijet europskog razizemlja. Kao i obično, čini vam se da o svijetu kojim se bave znaju baš sve. Dardenneovi su i ovdje, kao i obično, krasni pripovjedači. Naracija im je elegantna i točna, a ovaj put gotovo pa trilerska. Iz tmurnog svijeta znaju izvući melodramu i herojsku veličinu. "Tori i Lokita" im vjerojatno ne spada u najbolje filmove, među ostalim jer je mrvu opterećen didaktičnošću. No, i uz ponešto mana, film je topao i dirljiv.
TORI I LOKITA (Belgija2022), režija: Jean –Pierre i Luc Dardenne, uloge: Mbundu Joely, Pablo Schils, Alban Ukaj, kina
Ocjena: 4