Riffs of Revolution - trash koji nije smeće. U prošlu subotu hladno zagrebačko svjetlo u kinodvorani SC-a premijerno je ugledao prvi hrvatski dugometražni trash film redatelja i scenarista Jurice Hižaka "Rifovi revolucije" u produkciji REBL Filma i Udruge Trash (izvršni producenti Alan Obrstar Alek i Nataša Kubiček).
No, za početak, objasnimo što je to trash u filmskom svijetu.
"Trash" je skupni naziv za niskobudžetne filmove nastale u skromnim produkcijskim uvjetima koji se nikako ne uklapaju u mainstream standarde filmskog stvaralaštva, te kao takav pretjeruje u žanrovskim odrednicama, a to koliko je film na kraju dobar ili ne, ovisi samo o spretnosti redatelja i glumačke ekipe.
Sedam godina marinirao se ovaj scenarij u redateljevoj ladici da bi se nakon njih deset napokon dobro začinio, skuhao i prezentirao javnosti.
Horor komedija
"Rifovi revolucije" glazbena je horor komedija koja započinje scenom s uličnim sviračem koji na pločniku svira gitaru. Sasvim uobičajen gradski prizor, pomislili biste. Da, no ne i u "Rifovima revolucije". Nešto kao u Orwellovoj "1984." ubrzo se pojavljuju predstavnici organa izvršne vlasti zvani ZZ Troupers.
"Što to radiš?" upitaju svirača prijeteći njišući pendreke u rukama.
"Molim vas, smilujte se - pa ja sam samo obični ulični svirač iz Španjolske", zacvili ovaj.
"Onda sviraj j*beni FLAMINGO!"
Kinom se prolomio gromoglasan smijeh. Vic o policajcima na steroidima. Dajte nam još.
O čemu se tu radi? Krenimo od redateljeve ideje koja se rodila još 2011. godine, kad je s prijateljem Tihomirom Galevskim (u filmu Kenny Lee Jones, fiktivni pjevač benda Razor Jet, u stvarnom životu frontmen varaždinskog benda The Fakin‘ Lajsne) komentirao situaciju s jedne lokalne svadbe. Naime, na tu svadbu su navodno upali ljudi iz ZAMP-a i praktički je prekinuli na pola sata kako bi napravili popis izvođenih pjesama i zatim izdali račun. Kroz smijeh je zatim došlo do konstatacije da bi sljedeći korak mogao biti uvođenje paramilitarnih odreda koji će po gradovima mlatiti ulične svirače. No tko bi se mogao oduprijeti takvom glazbenom fašizmu? Jedini logičan odgovor bio bi - Hardcore rock‘n‘roll bend koji stvara 100% originalnu glazbu. Tu i tada smišljen je fiktivni heavy metal bend Razor Jet čiji gitarist Ray Coduymix (Marko Denac) svojim rifovima publici daje natprirodnu snagu kako bi se mogli boriti protiv nametnutog režima. Glavni negativac je Dr Zemp (Tomislav Šipek), pola čovjek - pola robot, koji sasvim namjerno izgleda poput jukeboxa jer baš on je taj koji ubire harač od stanovništva kako bi skupio novac da mu doktor ugradi skupi "gumb ugode", odnosno nadogradu mehanizma kojom bi mogao postići orgazam.
U želji da unište svoje protivnike Dr Zemp i njegova zla sestra Niniva (Aranka Oreški), vlasnica producentske kuće ironičnog naziva Sloboda Records, smišljaju pakleni plan - bendu će ponuditi "ugovor s đavlom", tj. ugovor kojim će ih pretvoriti u boy bend i razvodniti njihovu moć komercijalizacijom i banaliziranjem njihova stvaralaštva.
U razgovoru s redateljem doznajem da je diplomirao fiziku na zagrebačkom PMF-u, a poslije i kognitivne neuroznanosti u Trstu na SISSA (Scuola Internazionale Superiore di Studii Avanzati). Znanstvenik koji je ujedno i kreativac čini se kao jako dobra sinergija jer odlično žonglira teorijom, filmskim "zakonima" snimanja i onim što je publici najzanimljivije - zabavom, a film je radio po američkim kanonima pisanja scenarija.
Mel Gibson i Tom Hanks
Plot point one - kaže Jura, 23. minuta je jako bitna u filmu. U toj minuti Kevin se budi i saznaje da je ostao sam u kući. U 23. minuti Mel Gibson upada u kadu s upaljenim fenom, Tom Hanks pada u avionu... tako i tu Niniva kaže: "Pretvorit ćemo ih u boy bend!"
Spomenimo i vrlo bitnu komponentu bez koje bi filmu falilo čarolije, a to je, naravno, glazba. Ako se radi glazbeni film, mora se poštivati jedno pravilo - glumac koji pjeva u filmu zaista mora pjevati pjesmu. Tu se kao jedino ispravno rješenje nametnulo da Kennyja glumi jedan od najboljih vokala varaždinske scene Tihomir Galevski Gale, koji je i sam režirao nekoliko filmova što ga čini idealnim za ulogu frontmena Kennyja.
Aranžmane za pjesme napravio je talentirani Arian Peharda, multiinstrumentalist, koji je ujedno komponirao i snimio glazbeni "score", odnosno pozadinsku glazbu za većinu najvažnijih scena u filmu.
Uz Ariana, dio glazbe potpisuju Jura Ščapec, zatim grupa Seine, švedski bend Therion, a jednu pjesmu je otpjevao i poznati varaždinski pjevač Neven Stipčić.
Neuobičajen je pristup snimanja i to što je sav dijalog odglumljen na engleskom jeziku (s hrvatskim naglaskom) s hrvatskim titlovima. Jedan je od razloga za to da se dočara ironija - jer se hrvatski jezik na našim prostorima u filmu dosta kritizira kao uštogljen i neuvjerljiv, a drugi je da glumci lakše uđu u uloge jer je znanstveno dokazano da se ljudska osobnost mijenja kada govorimo stranim jezikom.
Ako ste umorni od holivudske hiperprodukcije i ako tražite osvježenje - možda je trash baš za vas. Film trenutno imate priliku pogledati u kinu Gaj (Vž) i u kinu Forum (Zg), sve do 10. prosinca 2023.