Ovogodišnji, 17. ZagrebDox održat će se od 13. do 20. lipnja na nekoliko zagrebačkih lokacija s više od 80 recentnih dokumentaraca iz cijeloga svijeta.
Kako je najavljeno, u programu ovogodišnjeg festivala prisutne su brojne teme, no nekoliko je filmova koji protagonistima i autorima služe kao katalizator emocija i medij za suočavanje sa svakodnevicom, s (ne)običnim okolnostima i izazovima koje pred njih postavlja suvremeno društvo.
"The Earth is Blue as an Orange", dugometražni debi redateljice Irine Cilik prikazuje se u međunarodnoj konkurenciji, a dosad je već osvojio nagradu za režiju na Sundanceu. To je opservacijski dokumentarac o obitelji sa samohranom majkom i četvero djece koji žive u ratnoj zoni na istoku Ukrajine, pod neprestanom prijetnjom ratnog razaranja i uz pokušaje majke da ne dopusti strahu da u potpunosti ovlada njihovim životima.
Njezina djeca, predvođena najstarijom kćeri koja želi postati snimateljica, zaokupljena su snimanjem filma temeljenog na njihovoj vlastitoj svakodnevici, a svaki član obitelji ima svoju ulogu u filmu.
"Radiograph Of A Family" (međunarodna konkurencija), najbolji dokumentarac lanjskog izdanja festivala IDFA, opisuje se kao "potresan i dirljiv portret iranske obitelji." Redateljica Firouzeh Khosrovani progovara u filmu o vlastitom odrastanju i identitetu kroz odnos majke i oca koji, premda počiva na ljubavi, obilježava jaz između oprečnih vrijednosti, između tradicionalnog i suvremenog, između potpune posvećenosti islamu s jedne strane te svjetovnom i progresivnom s druge.
"U elegantno montiranim fragmentima njihove intime – obiteljskim fotografijama, videosnimkama i pismima, zrcale se tako konflikti novije iranske povijesti", napominje se.
U filmu "Tales from the Prison Cell" (regionalna konkurencija) mađarski autor Abel Visky filmom se koristi kao sredstvom povezivanja zatvorenika i njihovih obitelji - očevi koji služe zatvorske kazne dobivaju zadatak da napišu bajke o svojoj djeci; te bajke autor potom pretače u kratke filmove u kojima glume njihove obitelji. "S ciljem da obiteljima pomogne premostiti razdvojenost, Visky ukazuje na transformirajuću snagu umjetnosti. Borba s izolacijom u zatvoru za neke postaje gotovo neizdrživa bitka s paranojom, pa im ove bajke, svojevrsni poklon njihovim obiteljima, postaju i način da izreknu nikad izgovorenu istinu", dodaje se.
O razdvojenosti unutar obitelji, kao i njezinu premošćivanju uporabom suvremene tehnologije, govori i kratkometražno autobiografsko belgijsko ostvarenje "Don’t Hesitate to Come for a Visit, Mom" (međunarodna konkurencija), u kojem ruska redateljica Ana Artemijeva bilježi odnos sa svojom trogodišnjom kćerkicom. Svakodnevni kontakt i vezu majka i kći održavaju putem videopoziva koji postaju okosnica njihova odnosa, svojevrsni virtualni nadomjestak za fizički kontakt.
Kratkometražni film Španjolca Pola Mallafréa "The Reality of Confinement with a four-year-old" (međunarodna konkurencija) kroz formu videodnevnika mladog para progovara o izazovima i ograničenjima nakon 15 dana zatočeništva sa svojom četverogodišnjom kćeri uslijed karantene uzrokovane pandemijom koronavirusa.
Sa ZagrebDoxa kažu da je riječ o zabavnom prikazu uspona i padova jedne obitelji u izolaciji, a niz svakodnevnih epizoda uključuje sve izazove roditeljstva: od dnevne rutine i umora, povremenih neuspjeha, pa do borbe s dosadom i ovisnosti o društvenim mrežama.
O posljedicama karantene i lockdowna, ponovno u formi videodnevnika, govori i francuski film "Teenage Lockdown Tales" (program Teen Dox) u kojem je autorski dvojac Charlotte Ballet-Baz i Marie-Pierre Jaury okupio pet srednjoškolaca iz pariškog predgrađa i pozvao ih da s njima podijele svoja iskustva karantene putem snimki zabilježenih njihovim pametnim telefonima.
To je portret adolescencije u pandemijom obilježenoj 2020. godini: izolirani u vlastitim sobama, ovih petero tinejdžera preispituju sebe, jedan drugoga i za to vrijeme odrastaju.
Nagrađivani Marc Isaacs, jedan od najistaknutijih britanskih dokumentarista, filmom "The Filmmaker's House" (program Kontroverzni Dox) progovara o suvremenoj Britaniji, ali i pritiscima komercijalne kinematografije i stvaralačke krize.
Autor suočen s ultimatumom koji mu postavljaju producenti odluči uperiti svoju kameru u one koji ga okružuju te u vlastitom domu ugošćuje i snima čitav spektar protagonista: dvojicu građevinara, susjeda Pakistanca, slovačkog beskućnika, kućnu spremačicu Kolumbijku, kombinirajući dokumentarizam s fikcijom i ispreplićući humor s intenzivnim emocijama.