U romanu "Drakula" Brama Stokera tijelo transilvanijskog grofa putuje u lijesu punom zemlje iz Transilvanije prema Engleskoj. Lijes putuje na jedrenjaku koji se zove Demeter, a Drakula putem cijeloj posadi broda posiše krv. Ta su zbivanja opisana u kapetanovom brodskom dnevniku, koji je kao poglavlje umetnut u roman.
To usputno poglavlje Stokerove knjige polazište je za horor "The Last Voyage of Demeter" ("Drakula: buđenje zla"). Film u režiji Norvežanina Andréa Øvredala prati Clemensa (Hawkins), crnoputog brodskog liječnika koji se u bugarskoj luci ukrca na Demeter. Kad putem počnu umirati prvo stoka, pa ljubimci, pa ljudi, posada postupno shvaća da ima posla s nečim nadnaravnim. "Demeter" je prema žanrovskom modelu imao izglede postati nešto poput "Aliena" na jedrenjaku. Elementi su bili tu: izolirani prostor, heterogena grupa i predator koji ih smiče jednog po jednog. Nažalost, taj obećavajući polazišni materijal scenaristički je sfušan. Film je dramaturški slabo skrojen. Nadnaravna prijetnja zbrzano se gradi, a vizualno je banalna. Likovi su nezanimljivi i stereotipni, a rasplet predvidiv. Sve što je Ridley Scott u "Alienu" napravio onkraj pravila i očekivanja, u "Demeteru" je štreberski konvencionalno. Režiseru Øvredalu je za nešto više trebao nenadoknadivi sastojak: suvisliji scenarij.