Gledam dakle naše televizijske programe za doček Nove godine. Dojmovi su šaroliki, no Hrvatska televizija uložila je najviše truda. Nešto je zajedničko svima njima: stariji ljudi. Stariji su voditelji, stariji su izvođači, gledam recimo iz perspektive jednog dvadesetogodišnjaka. Sijedi ljudi prave zabavu za također sijede. Moglo bi se možda kazati: programi primjereni gledateljstvu, jer tko mlad uopće sjedi pred televizorom u novogodišnjoj noći?
Možda je dakle program namjerno prilagođen starijoj populaciji, no, zar i mi, koji smo već potrošili većinu života, ne bismo radije vidjeli nekoga mlađeg od Marija Lipovšeka da nam popravlja raspoloženje? Osobito mi je neugodno kad vidim čovjeka starijega od pedeset godina kako imitira mladenačku...