U MSU u utorak je predstavljen projekt umjetnice Vlatke Horvat i kustosice Antonije Majače s kojim se Hrvatska predstavlja na ovogodišnjem 60. Venecijanskom bijenalu.
Odgovarajući na temu ovogodišnje središnje izložbe Bijenala "Stranci posvuda", koju je postavio brazilski kustos Adriano Pedrosa, projekt hrvatskih predstavnica usmjeren je na komunikaciju s umjetnicima koji su raseljeni izvan svojih domicilnih boravišta.
Prema riječima kustosice hrvatskog paviljona, umjetnica Vlatka Horvat u svojem je projektu, koji je nazvala "Priručnim sredstvima", za nastup u Veneciji osmislila strukturu razmjene između sebe i velike grupe prijatelja, umjetnika i umjetnica, koji su baš kao i ona stranci u mjestima gdje žive.
"Naime, zamolila je svakog od njih da pridonese projektu crtežom ili dvodimenzionalnim radom manjeg formata koji na neki način odražava njihovo vlastito iskustvo života u dijaspori. U zamjenu, Vlatka im šalje svoj novi rad koji je nastao u Veneciji, tijekom njezina boravka u hrvatskom paviljonu za vrijeme trajanja Bijenala. Ono što je osobito u ovoj razmjeni jest to da su svi umjetnički radovi koji putuju iz Venecije i u Veneciju doneseni putem neformalnih transportnih mreža izbjegavajući poštanske usluge. Umjetnici i umjetnice koji sudjeluju u projektu tako aktiviraju svoju vlastitu mrežu prijatelja i poznanika, umjetnika, ali i nepoznatih osoba. Oni tako postaju naši neformalni kuriri. Radovi putuju spakirani u nečijoj prtljazi, složeni u kofere ili nošeni u ruci", rekla je među ostalim Antonia Majača o projektu i dodala kako očekuju da će se različita iskustva življenja u dijaspori na vrlo različite načine manifestirati u umjetničkim radovima koji će pristizati u Veneciju.
Vlatka Horvat u pojašnjenju svoje ideje rekla je da se priručna sredstva iz naziva odnose na to da projekt preuzima i prepoznaje načine rada i prakse koje već postoje diljem svijeta, improvizirane metode prijevoza koje su nam svima poznate.
"Svatko je u nekom trenutku u svom životu dao nekome neki paketić u kofer, pismo koje treba nekome predati jer putuje na istu destinaciju." Te su prakse, kako je rekla, ovdje prenesene iz svakodnevice u jedan drugi kontekst - onaj suvremene umjetnosti.
Ona sama često u svojem umjetničkom djelovanju, kako je napomenula, radi s priručnim sredstvima, s raznim pronađenim predmetima ili ostacima vlastitih prethodnih projekata. Međutim, osim tog pristupa priručnim sredstvima zanimaju je i procesi koje već negdje postoje u određenom kontekstu.
Također, sve umjetnike koje je pozvala da sudjeluju u projektu, njih više od 150 je prihvatilo poziv, zamolila je da snime svoje ruke kako predaju rad svome kuriru. Te će fotografije biti izložene u paviljonu.
"Za svaki rad koji ću primiti tijekom trajanja Bijenala ja ću poslati jedan svoj rad zauzvrat svakom od umjetnika. Kad oni prime moj rad, ja od njih tražim da ga privremeno izlože u svom gradu, na prozoru svog stana, na vjetrobranskom staklu auta, na oglasnoj ploči stanara u zgradi..., na nekim svakodnevnim mjestima, čime se naša izložba u hrvatskom paviljonu u Veneciji raspršuje na različite zemljopisne lokacije. Umjetnici nam potom šalju dokumentaciju tog rada koji postaje također dio izložbe."
Sama razmjena radova koja se dokumentira postaje, kako je istaknula, katalizator susreta.
"To mi je možda i najbitnije u cijelom projektu. Priče o putovanjima, o načinima i metodama improviziranja neformalnim sredstvima jednako su bitni u ovom radu kao i sami radovi koje će umjetnici poslati u paviljon."
Sama izložba u hrvatskom paviljonu koji se ove godine održava u prostoru Fabrica 33 bit će, najavljuje Vlatka Horvat, vrlo vizualno bogata, zanimljiva i raznolika.
Zamišljena je kao jedna dinamična instalacija koja se neprestano mijenja, kako stižu radovi u paviljon. Ona će pak kontinuirano preslagivati izložbu tijekom trajanja Bijenala, što je "samo po sebi jedan performativni proces, kao jedan dugoročni performans koji traje više od osam mjeseci". Izložba za ovu umjetnicu, prema njezinim vlastitim riječima, nije statični objekt, nego sustav u jednom trajanju koji je podložan promjenama.
"U mojoj praksi to ima veze s odbacivanjem ideje da su stvari, odnosi, sustavi i situacije završeni, s uvjerenjem da su svijet i društveni odnosi nešto što se može transformirati, a ne nešto je završeno, finalno i gotovo."
Izložba koju je osmislila kao sklop radova mnogih manifestira se, rekla je, kao jedan oblik zajedništva kojim se aktivira kolektivna energija.
"Cijeli projekt se bazira na ideji prijateljstva i povjerenja. Taj proces u kojem se prevladavaju prepreke, pronalaze solucije i načini da se nešto postigne funkcionira upravo zahvaljujući dobroj volji i velikodušnosti drugih ljudi. Svi dolaze iz različitih zemalja, ovo je projekt za hrvatski paviljon, ali njegova logika, različiti ljudi, njihova iskustva i njihove životne priče i radovi, ne slijedi kategorije nacionalnog identiteta i pripadnosti, već paviljon postaje mjesto susreta gdje je u prvom planu prijateljstvo. Realizacija ovog projekta u potpunosti ovisi o tome hoće li umjetnici koje sam pozvala prihvatiti moj poziv i pronaći kurire koji će donijeti njihove radove u Veneciju. Bazira se, dakle, na ljudskoj povezanosti. Jer, na kraju dana ono na što se možemo osloniti su drugi ljudi. Ovaj projekt manifestira i utjelovljuje vjeru u snagu i postojanost tih ljudskih veza", zaključila je Vlatka Horvat.
Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek rekla je da je nastup Hrvatske na Bijenalu financijski i produkcijski najzahtjevniji međunarodni projekt koji Ministarstvo kulture i medija realizira s brojnim partnerima.
"Nastup na Venecijanskom bijenalu specifičan je zahtjevan, kompliciran i pun iznenađenja. Sama produkcija se ne može usporediti s drugim situacijama, ovdje se svaki put radi sve iz početka".
Što se pak tiče financijskog okvira rekla je da je Ministarstvo kulture i medija osiguralo za ovogodišnje sudjelovanje na Bijenalu nešto više od 330 tisuća eura što uključuje i produkcijske troškove i troškove prostora budući da je Hrvatska jedna od država koje nemaju svoj paviljon.