Udruženje hrvatskih arhitekata svake godine dodjeljuje nagrade najboljim ostvarenjima u protekloj godini. U posljednje se vrijeme ustalilo da to bude na proljeće.
Postoji nekoliko kategorija; prva je Viktor Kovačić koja se, u pravilu, iako joj u opisu stoji "za najbolje arhitektonsko ostvarenje uopće", dodjeljuje najboljim građevinama. Barem je tako bilo do sada. Prošle je godine ovu nagradu, podsjetimo, dobila Gruntovnica u Zagrebu Davora Bušnje, prije toga Iva Letilović i Igor Pedišić za Providurovu palaču u Zadru...
Ove se godine za nagradu Viktor Kovačić natječu, što je neobično, jedna televizijska emisija i rekonstrukcija postojećeg hotela - riječ je o "Betonskim spavačima" i hotelu Zonar. "Betonski spavači", emisija koja je u konkurenciji Maroja Mrduljaša, Saše Bana te Nevenke Sablić, remek-djelo su televizije i način na koji su nam približili arhitekturu je nešto na temelju čega bi trebalo školovati buduće generacije. Međutim, pitanje koje svakako valja postaviti je - jesu li nominirani u pravoj kategoriji? Hotel Zonar na zagrebačkoj Trešnjevci radili su Lea Pelivan i Toma Plejić, koje smatram nekima od najboljih hrvatskih arhitekata, ako ne i najboljima, još od škole u Koprivnici, koja je bila i u užoj konkurenciji za nagradu europske arhitekture Mies van der Rohe i do danas ostala jedina koja je stigla tako daleko (tada je to bilo za mlade nade). Hotel Zonar, koji je u konkurenciji uz "Betonske spavače", uistinu je donio novo ruho gradu, na prihvatljiv i imaginativan način. No zaključak koji se može izvući je da je žiri smatrao da niti jedna nova kvalitetna građevina nije podignuta prošle godine. Odnosno, je li moguće da bolje arhitekture, a ovdje govorim o novim građevinama, nije bilo cijele godine?
Odgovara mi arhitekt i filmaš Vjekoslav Gašparović, koji je bio predsjednik žirija ove godine. "Nakon analize pristiglih prijava, za nagradu Viktor Kovačić stručni žiri je nominirao one radove iza kojih smo svi jednoglasno stajali, kao i kod drugih odluka. U kontekstu ovogodišnjih prijava, ‘Betonski spavači‘ ocijenjeni su kao ravnopravni rad ostalim radovima, zbog utjecaja na društvo i kontekst u kojem nastaju, te u kontekstu krize u kojoj se arhitektura nalazi", kaže Gašparović.
Na adresu predsjednika žirija stiglo je još primjedbi. Naime, za nagradu koja nosi ime Drage Galića, a dodjeljuje se za kuće ili stambene građevine, dakle za stanovanje, iza jednog od tri nominirana projekata stoje Nikola Fabijanić i Juraj Glasnović, za kuću Nodi u Ivanić-Gradu. O radu Nikole Fabijanića, kući u Samoboru, pisali smo prošle godine - na strmom je putu, stiješnjena između živica, a zadane okolnosti arhitekt je sjajno iskoristio te je na kraju i pobijedio. Ove godine, u konkurenciji su i Kuća O (Igor Franić, Ivan Franić, Rakovica) i Uska kuća (Boris Ileković, Dina Vulin Ileković, Zagreb).
Fabijanić je pobijedio, no ono što je, kada je riječ o ovogodišnjim nominacijama, zasmetalo popriličnom broju arhitekata je činjenica da je u jednom CV-u napisao kako mu je kolega s kojim voli raditi upravo Gašparović. Navodimo neke od reakcija - arhitekt Damir Rako tako je na društvenim mrežama napisao: "Ova namještaljka sa UHA nagradama, to je najveća sramota hrvatske arhitekture u zadnjih 20 godina. Nema opravdanja." Miroslav Rajić je, između ostalog, stavio status: "Razlog zašto nema smisla uopće sudjelovati u UHA-i... Nepotizam, namještanja natječaja i ostale moralno upitne prakse, a koje se doimaju već ukorijenjenim obrascem djelovanja, te su tijekom godina dovele do implozije kvalitete arhitektonske prakse u RH."
Gašparović o tome kaže: "Dragi kolega Nikola Fabijanić i ja poznajemo se s fakulteta. Oduvijek smo imali odvojene urede, on u Zagrebu, ja u Puli i Rovinju. Ponekad surađujemo, radi druženja, da ne izgubimo kontakt u svakodnevici koja nas, nažalost, sve razdvaja i suprotstavlja. Rad žirija potpuno je transparentan, svatko se od nas devetero izuzima kad je riječ o bilo čijem poznanstvu. Sve odluke su zajedničke, pa ničiji partikularni interes ne može prevladati. Štoviše, partikularnog interesa i nema jer svi se samo borimo za bolju budućnost arhitekture i društva u kojemu živimo, zato smo i pristali odraditi jednu dionicu ovako odgovornog angažmana u Udruženju hrvatskih arhitekata."
Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 2007., studirao MA dokumentarnog filma na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, surađivao s udrugom za istraživanja u arhitekturi. Autor je nekoliko kratkih dokumentarnih filmova. Posljednjih godina bavi se obnovama srednjovjekovnih utvrda Possert i Petrapilosa te kaštela u Svetvinčentu. Izdao knjigu "Kameni blizanci - Kontinuirani ponoćni sat u Savičenti i Dvigradu" o istraživanju renesansnih mehaničkih satova u Svetvinčentu i Dvigradu. Živi u Rovinju.