Dvije istovjetne kuće, smještene jedna do druge, iznutra zrcalne, s malim, diskretnim prolazom s jedne terase na drugu. To je bila dugoogišnja ljetna oaza roditelja Jelene Ive Nikolić, a sada nje i njezinog partnera Gagana te sinova Fenixa Kiaana i Juliana Oma. Objekt je lociran, govori Iva, na kraju odnosno na početku otoka Raba. Gledano od grada Raba prema punti otoka - na kraju, a gledano od trajektnog pristanista Mišnjak - Stinica na početku, u prvom selu Barbat.
-Mi još imamo taj luksuz da se spuštamo pješice do plaža koje su pješčane i većina ih je potpuno divlja; nema kuća, nema riva, samo pijesak, borovi i milina - smije se Iva i pokazuje nam kako je organiziran prostor.
Prevladava otvoreni prostor, open space, s visinom stropa od cca. 5 metara. Na sredini je spiralno stepenište koje se naslanja na galeriju koja je prvi i jedini kat s dvije spavaće sobe i kupaonicom. U donjem dijelu se nalazi jedna spavaća soba, kupaonica, kuhinja te dnevni boravak s dva izlaza na veliku terasu i vrt. Oko kuće su čempresi i masline što omogućuje intimno okruženje koje je u trenutcima odmora itekako poželjno. Ovo je inače najniža kuća u susjedstvu. Znači, nema pogleda na more.
- Što nam ne smeta jer imamo 150 m pješice do mora i svoju malu, ograđenu zelenu oazu - priča Iva od koje saznajemo i da je arhitekt kuće, otkriva Jelena, nekadasnji poznati zagrebački fakin, Ratko Škutelj zvan Škulja uz predano sudjelovanje, viziju i strast njezinog oca, inače građevinara zaljubljenog u arhitekturu, Krunoslava Nikolića.
-Naslijedila sam kuće od pokojnog ujaka (jednu) a drugu mi je darovao tata koji ju povremeno koristi za svoje gušte i uživanje u slobodnom vremenu. Kuće sam prvotno naumila prodati no u tri godine nisam naišla ni na kojeg kupca koji razumije njihovu ljepotu i vrijednost stoga smo ih odlučili adaptirati, osvježiti vođeni vizijom i nacrtima arhitekta i prijatelja Antonia Zaninovića, moga partnera Gagana te oca Krunoslava. Mene čeka unutarnje preuređenje - kaže Jelena Iva Nikolić i prisjeća se kako su njezini roditelji kupili ovo zemljište davno. Zemljište je bilo na kraju sela i svega, što srećom još uvijek jest. Usred divlje prekrasne prirode, dovoljno blizu a opet dovoljno daleko od mora. Naime, osamdesetih se nije smjelo graditi u prvom redu do mora, odnosno ljudi su to radili puno manje nego danas.
-Tako je moj otac počeo graditi i ostvarivati svoj san. Roditelji su se upoznali, zaljubili na Rabu. Kuće su postale materijalizacija njihove ljubavi na otoku koji godinama drži slogan - otok ljubavi - priča Jelena.
Za to kako je sada kuća uređena "kriva" je Jelenina mama, pokojna političarka Dorica Nikolić. Osamdesetih godina ona je ovu kuću uređivala namještajem iz njemačke IKEA-e.
- Tada nije bilo IKEA Zagreba, što sada namještaj u našoj ljetnoj kući čini super zanimljivom tj. vintage verzijom IKEA detalja. Plastične stolice na terasi su iz osamdesetih. Jedna se slomila. Ostale su čitave kao i sve tada kupljene stvari (okrugli stol, lampe, ormarići...). Sve je kvalitetno i jako šik. Komoda u dnevnom boravku je antikni komad mamine pratete koju je dala preurediti, a kreveti u sobama su ručni rad jednog stolara iz Zagreba. Puno drvo, minimalistički dizajn, niski bez nogica što je u tadašnje vrijeme bilo totalno progresivno. U donjoj sobi također su metalni sklopivi kreveti dopremljeni iz male, bosanske tvornice namjestaja- nabraja Jelena Iva i dodaje kako je kuhinjski namjestaj ručne izrade (police i elementi). Kvakice, kvake i drzači za police, lampe su isto tako iz IKEA-e.
-Mislim da smo mi bili jedina kuća na otoku s IKEA namještajem i zato smo bili svima tako "cool" i moderni - kaže Jelena.
Materijali koji prevladavaju u kući su pločice, drvo, metal i puna plastika. Dominantne boje su bijela, crvena, žuta, plava i boja natur drva. Naime, vrata od soba su sva prirodno furnir drvo premazano mat lakom što je isto za tadasnje vrijeme bilo jako moderno ili suludo, ovisno iz kojeg se kuta gledalo. Lokalci su mislili da "nemamo šoldi za opiturat". Najbolji komentar za našu open space kuću bio je: "Ajme Kruno, pa ti si crikvu načini!" - smije se Jelena i za kraj otkriva kako je tada, krajem osamdesetih za kompletno unutarnje uređenje kuće bilo dovoljno oko 2000 njemačkih maraka što bi danas bilo oko 2000 eura.
-Što se danas može za te novce? Skoro ništa - zaključuje Jelena Iva Nikolić.
