Rješenje za to je decentralizirana, lokalna proizvodnja.
S obzirom na trenutačnu globalnu situaciju izazivanu sukobom u Ukrajini, bitno je znati kakav će biti utjecaj na agronomski sektor globalno. Kao polazna točka, nedavno je izašao odličan izvještaj UN-ova FAO-a (Food and Agriculture Organisation). Po njemu, Ruska Federacija i Ukrajina su među najvažnijim proizvođačima poljoprivrednih proizvoda u svijetu, obje su zemlje izvoznici poljoprivrednih proizvoda te imaju vodeću ulogu u opskrbi na globalnim tržištima hrane i gnojiva. S obzirom na ovisnost o njihovoj proizvodnji te koncentraciji moći unutar ove dvije zemlje, očekuje se povećani utjecaj na globalnu ekonomiju. U 2021. godini Ruska Federacija i Ukrajina svrstane su među tri najveća svjetska izvoznika pšenice, kukuruza, uljane repice, suncokretova sjemena i suncokretova ulja, dok je Rusija bila najveći svjetski izvoznik dušičnih gnojiva, drugi vodeći dobavljač kalijevih gnojiva i treći najveći izvoznik fosfornih gnojiva. Time je dosta zemalja ovisno o uvoznim namirnicama i gnojivima, posebno najnerazvijenije zemlje te one s niskim dohotkom i nedostatkom hrane. Uglavnom, te zemlje su u zoni koja je izložena klimatskim promjenama, a već su iste povod velikom valu novih migracija iz Afrike prema EU.
Prvi je rizik povezan s trgovinom jer je upitno hoće li usjevi biti pobrani i plasirani na međunarodno tržište. Luke su zatvorene, ne prerađuju se uljarice te se uvode izvozne dozvole za pojedine proizvode, što može utjecati na izvoz žitarica i biljnih ulja iz obje zemlje. Na Rusiju zbog nametnutih sankcija, a na Ukrajinu zbog rata na njenom teritoriju. Sljedeći rizici su vezani uz cijene jer međunarodni jaz u opskrbi može podići cijene hrane i hrane za životinje za osam do 22 posto iznad već povišenih cijena kojima svjedočimo u zadnje dvije godine. Problem je da se smanjenje i ograničenje izvoza iz ovih dviju zemalja ne može nadoknaditi brzim povećanjem kapaciteta na lokalnom nivou. Zbog povećane cijene sirove nafte možemo očekivati znatno veće cijene hrane i hrane za životinje u ovoj i sljedećoj godini. Logistički rizici su povezani s razrušenom infrastrukturom u Ukrajini (skladišta, prerada, luke) te ograničenim kapacitetima željezničkog transporta. Isto tako, obje zemlje koriste relativno stare tehnologije za preradu koje su centralizirane u velike pogone, a pokretanje manjih, modernijih pogona će biti teško realizirati zbog rizika od daljnjih sukoba. Također, rastu cijene osiguranja brodova koji koriste Crno more, što će utjecati na veće troškove prijevoza, čijem rastu cijena već svjedočimo zadnjih nekoliko godina. Proizvodni rizici su vezani uz sukob, mogu spriječiti poljoprivrednike da se bave svojim poljima te plasmanom usjeva. I poremećaji u funkcioniranju javnih usluga će imati negativni utjecaj na poljoprivrednu djelatnost. Između 20 i 30 posto površina zasijanih za zimu u Ukrajini ostat će neiskorišteni tijekom sezone 2022./23., a slično se dešava i s proljetnim sjetvom. Jedan od velikih rizika je i bolest životinja, naročito afričke svinjske kuge. Istovremeno,
Rusija će zbog nametnutih sankcija teško plasirati svoja dobra te će se time smanjiti prihodi poljoprivrednika, što će se preliti na kapacitete sljedeće sjetve. Rusija jako ovisi o uvozu sjemena i pesticida, što će rezultirati manjim prinosima i lošijom kvalitetom. Sve to ima utjecaj i na humanitarne rizike, zbog raseljavanja ljudi iz Ukrajine, sankcija prema Rusiji te ograničavanja poljoprivredne proizvodnje i vezanih gospodarskih aktivnosti. Uz povećavanje cijena, bit će smanjena kupovna moć stanovništva, što otvara dodatne rizike prema nerazvijenim zemljama koje ovise o izvozu dviju zemalja u sukobu, te se očekuje povećanje broja pothranjenih ljudi u zemljama u Aziji i Pacifiku, zatim u podsaharskoj sjevernoj Africi i Bliskom istoku. S obzirom na to da su obje zemlje uključene u sukob vrlo bitni igrači na području energetskog sektora, javljaju se i uz to vezani rizici. Rusija je ključni igrač te će na poljoprivredu utjecati nagli rast energenata jer poljoprivredna proizvodnja uveliko ovisi o korištenju goriva, plina i električne energije. Neizravno će se to odraziti i na proizvodnju agrokemikalija (gnojiva, pesticidi i maziva). Isto tako, povišene cijene te smanjeni kapaciteti će utjecati na poljoprivrednu sirovinu koja se koristi u proizvodnji bioenergije. Sve to rezultira i financijskim rizicima zbog inflacije u obje zemlje te štetom na poljoprivrednoj infrastrukturi. Sukob će povećati cijenu kapitala te samim time i neizvjesnost oko buduće proizvodnje. Iz svega navedenog vidimo da se moramo preorijentirati s centralizirane globalne proizvodnje hrane prema decentraliziranoj lokalnoj proizvodnji, odnosno, kako mi volimo reći, da se hrana mora proizvoditi što bliže mjestu gdje se konzumira.
