Oni su mali, ali veliki. Imaju svoj komad zemlje, ne boje se zaprljati ruke, kroz igru se povezuju s prirodom, uče o biljkama i vesele se plodovima koje su sami, uz nadzor roditelja ili baka i djedova, uzgojili. Da se razumijemo, na to ih nitko ne prisiljava, jednostavno uživaju u vrtim radovima, a vjerujemo da će imati predivna sjećanja na svoje djetinjstvo. Oni su djeca vrtlari! Nakon što ste upoznali Martina, koji uzgaja šampinjone i čuva hrastove reznice, a zatim i Peru, najmlađeg berača samoniklog bilja po zagrebačkim šumama, donosimo priču o tri marljiva brata iz Karlovca...
Trogodišnjem Karlu "uža je specijalnost" zalijevanje povrća, ali svaki put energično potrči za braćom, sedmogodišnjim Lukom i devetogodišnjim Dujom, da slučajno ne bi propustio najzabavniju i najuzbudljiviju zajedničku aktivnost na otvorenom - košnju trave u dvorištu. I to ne s plastičnom dječjom igračkom u obliku kosilice, nego s pravom, glasnom motornom kosilicom, a sve, naravno, pod budnim okom svojih roditelja.
- To je naša kosilica! Ovo je naš krumpir i ja sam ga sadio - govori nam Karlo dok jurca po dvorištu. Čas je u plasteniku, a čas u vrtu otvorenog tipa, gdje nam pokazuje posađene biljke, od kukuruza, rajčice, mladog luka i tikvica koje u tom trenutku još nisu niknule, do krumpira. Luka i Duje pregledavaju krumpir i uočavaju krumpirove zlatice, a naša im Beri pojašnjava da je riječ o nametniku koji može uništiti nasad.
Sekundu poslije Karlo potrči prema drugom dijelu dvorišta te nas zove da ga pratimo - pokazat će nam gdje raste njegovo omiljeno voće, šumske jagode.
U domu peteročlane obitelji Janković u Karlovcu vrlo je živahno, a svi aktivno sudjeluju u poslovima oko održavanja okućnice i uzgoja u vrtu. Inspirativno je promatrati dječake kako s guštom kose travu i slušati o tome kako presađuju flance, siju, zalijevaju, odvajaju biootpad za kompost, beru plodove iz vrta, pomažu mami kod pripreme ručka... A što se sve kuha, njihova majka Zrinka bilježi na blogu Mamin ručak, koji je pokrenula dok je bila trudna s Karlom.
- Nisam se za vrijeme trećeg porodiljnog htjela zatvoriti u kuću s pelenama i kašicama, htjela sam imati ispušni ventil, pa sam počela pisati blog. Sam naziv, koncept i logo došli su spontano. Htjela sam se obraćati mamama jer najbolje razumijem njihove izazove, potrebe i ‘borbe‘ s dječjim imunitetom i prehrambenim navikama, koje počinju u najranijoj dobi. Moja je misija olakšati mamama svakodnevicu, iz tog razloga predlažem jednostavne recepte s lako dostupnim namirnicama - otkriva Zrinka.
Na blogu potiče ostale mame i na vrtlarenje. Naime, budući da je cijeli život u rodnom Splitu bila okružena domaćim voćem i povrćem iz vrta koji i danas obrađuje njezin otac poljoprivrednik, isto je htjela pružiti i svojoj djeci.
- S vrtlarenjem smo počeli prije tri godine. Srećom, imamo dobre edukatore jer, uz savjete mojeg oca, i svekrva ima puno znanja, ona nas najviše usmjerava. S vremenom smo vidjeli da je i djecu dobro uključiti u vrtlarske radove i cijeli proces kuhanja, ali ništa kroz prisilu. Kad smo išli raditi nešto u vrtu, zvali smo ih da nam malo pomognu. Kad bismo mi kopali, oni bi kopali sa svojim grabljicama, kad bismo pokošenu travu nosili na kompost, i oni su htjeli probati i tako je malo-pomalo krenulo. Vrt nam je postao igralište iza kuće - pojašnjava Zrinka.
Dečki vole i sijati. Odrasli naprave jamicu, a oni stavljaju sjeme, kompost i zemlju, a onda zalijevaju. Na taj način kroz igru uče o uzgoju i namirnicama, a u narednim danima pogledavaju prema vrtu i pitaju zašto još nema tikvica ili nekog drugog povrća.
- Zanimljivo im je promatrati rast biljke. Kad pripremamo ručak, pitaju jesu li to luk ili mrkva iz našeg vrta, a bolje i pojedu. Ne mogu reći da će sa zadovoljstvom pojesti brokulu zbog toga, ali to su mali koraci. Naravno da djeca moraju gledati i crtiće, ne branim im, ali bio mi je cilj da, kad već imamo tu mogućnost, borave na svježem zraku, da se kreću, padaju po travi, uče kroz igru... To će im biti uspomene na djetinjstvo. Dosta ljudi odustane od uključivanja djece u vrtlarenje jer oni, realno, nemaju puno koncentracije. Ali nema veze, i pet minuta je pet minuta. Jednog dana će to biti 30 minuta, a kasnije će i oni znati cijeniti domaće - kaže Zrinka.
*Članak je obvaljen u tiskanom izdanju časopisa D&D ljeto 2023.
