Zagrebački Maredo otvorio je sezonu terase, ali i proširio ponudu, pa smo se lako odlučili za ručak usred tjedna nedaleko od naše redakcije. Kada smo stigli, od 30-ak stolova na doista lijepoj natkrivenoj terasi s velikim šankom samo su četiri bila zauzeta. Kad smo odabrali stol za koji ćemo sjesti, uslijedila je pomalo neobična situacija: konobar nas je pitao imamo li rezervaciju, da bi na naš negativan odgovor ipak dodao kako možemo sjesti baš za taj stol.
Prvo piće i jelovnik brzo smo dobili, s tim da nam je konobar naglasio kako uz redovnu ponudu imaju i dnevni meni. Međutim, sushi meni, koji je novitet u ponudi, preskočio je spomenuti, već ga je samo odložio na stol postrani. Popili smo po čašu prosecca Piccini (6 eura čaša) i za predjelo naručili tatarski biftek (17 eura) i kozice u kadaifu (15 eura). No, prvo nam stiže pozdrav iz kuhinje u obliku uštipka veličine praline, od humusa, morskih algi i paprike, posutog mljevenim bučinim sjemenkama. Lijepo hrskav izvana, ali težak, preguste teksture, pa će vam, ako niste baš gladni, dodatno zatvoriti apetit. Usput, couvert je 3,50 eura po osobi.
Predjelo nismo dugo čekali, a porcije su bile korektne. Četiri kozice u kadaif rezancima poslužene su nam uz dip od jogurta, majoneze i kopra te kriške limete. Po našem su mišljenju bile možda malo previše pečene, a kadaifa je oko njih moglo biti i malo manje da kozice bolje dođu do izražaja. Posluženi umak lijepo je upotpunio ovo toplo predjelo. S druge strane, beef tartar došao je na tanjuru poslužen s ukiseljenim lukom, maslacem posutim istim onim mljevenim bučinim sjemenkama koje smo kušali uz uštipak. Dovoljne količine za jednu osobu, servirali su nam ga lijepo ohlađenog uz prepečeni kruh iz Bread Cluba (porcija 2 eura), te uz njega na stol donijeli sol, papar i ljuti umak nalik tabascu. Meso crnog angusa lijepo je dolazilo do izražaja, bilo je ukusno i gotovo ziheraški suzdržano začinjeno. I, pohvalno, nije bilo mljeveno, već kosano.
Za drugi slijed odabrali smo jedine dvije juhe na meniju (obje koštaju po 6 eura) - od bikova repa i salmorejo, za koju konobar nije znao reći po čemu se razlikuje od klasične gazpacho juhe. Prva je bila vrlo dobra, prava okrepljujuća govedska juha s konkretnim komadima mesa, gris knedlama i hrskavim julienne povrćem (mrkva i tikvica). Druga, hladna juha od cherry rajčica, bosiljka, maslinovog ulja i vinskog octa servirana s preprženim kockicama kruha pravo je ljetno osvježenje. Ohlađena je baš kako treba, blago pikantna, krasne nježno ružičaste boje i privlačne svilene teksture.
Za glavno jelo, neki će reći očekivano, jer ipak se ovdje po nekima jede ponajbolje grill meso u gradu, odabrali smo jedan od desetak steakova na meniju. Black Angus Ribeye od 350 g (52,50 eura) i povrće iz woka zvučali su kao dobar prijedlog. Konobar nas pritom nije pitao kako ga želimo pečenog, no uputio nas je da je riječ o steaku koji je 21 dan bio na mokrom odležavanju i kako ga važu prije pečenja. Da bismo ga dobili, pošteno smo se načekali. Baš kao i na vino. Na terasi je u tom trenutku bilo osam punih stolova. Iako u Maredu imaju zavidnu vinsku kartu koja je složena po vrsti pića, a potom po regiji i cijeni od naviše prema najnižoj, ne znaju reći koje se vino može dobiti na čašu. Za tu smo informaciju čekali dodatnih 15-ak minuta i, premda smo željeli popiti čašu Rizmanova Tribidraga, dobili smo Stinin Plavac Mali majstor (8 eura po čaši) - jer su ga imali otvorenog. Objasnili su nam kako je ta butelja otvorena jučer iako je na njoj pisao datum od prije šest dana, a konobar je također, prilično nespretno, dodao da butelje skuplje od 100 eura otvaraju samo za stalne goste. Konačno, nakon dobrih pola sata čekanja, ako ne i više, dobili smo naručeni steak. Bio je poslužen na velikom, ali jedva mlakom tanjuru, korektno narezan na tagliatu i začinjen, ali pečen kako ga ne bismo naručili - medium well. Konobar je propustio reći nam i koliko je težio prije pečenja. Meso jest bilo sočno, ali se već nakon prvih zalogaja sasvim ohladilo. Ova plemenita životinja, složili smo se, zaslužila je bolji tretman. Wok povrće bilo je toplo, hrskavo i lijepo začinjeno.
Za desert smo na preporuku kušali štrudlu od vanilija gelata s orasima i preljevom od maline. Nakon juha, ova je hrskava rolica s lijepo karameliziranim mljevenim orasima i ugodno kiselim malinama, iako punjenje nema veze s gelatom, već više s pudingom od vanilije, malo popravila dojam.
Maredo je na sceni već 15 godina i imao je svojih blistavih trenutaka. No, ovaj se restoran u ovom trenutku, osim kvalitetnom vinskom kartom može pohvaliti i lijepom terasom te nekoliko probranih jela, dok bi sve drugo trebalo malo "ispolirati".
Svakako je dobronamjeran savjet da jednako tretiraju sve goste, da ulože više u edukaciju osoblja, a možda i u Coravin sustav za čuvanje vina u već otvorenim bocama. Također, iako nitko ne voli nametljive konobare, vrijeme koje smo potrošili samo na čekanje konobara u radnom danu trebali bi skratiti, pogotovo jer ih je na terasi bilo pet na deset popunjenih stolova u najvećoj gužvi.
Sveukupno, ovaj smo ručak, na koji smo potrošili gotovo tri sata vremena, platili 156,50 eura.