mada brutalno iskreno o odnosima

Zašto zbog straha od samoće ostajemo u vezama koje nas ne ispunjavaju te koju cijenu smo spremni platiti da ne bismo bili sami


Mada Peršić
21.10.2019.08:00
Zašto zbog straha od samoće ostajemo u vezama koje nas ne ispunjavaju te koju cijenu smo spremni platiti da ne bismo bili sami
Foto: Tanja Draškić Savić

sažeto

Ljubav bi, kako je netko mudriji od mene rekao, trebalo biti popravljanje odnosa kada se pokvari, a ne bacanje u smeće i nabavljanje novog odnosa, i onda tako opet, i opet


Mada Peršić
21.10.2019.08:00

Neki dan smo u Puli imali premijeru predstave Muževi i žene po tekstu Woodyja Allena. Publika jako voli predstavu. I kritika jako voli predstavu. I mi glumci jako volimo predstavu. Rijetkost je da se te tri ljubavi poklope. Vjerojatno je jedan od razloga tema predstave: strah od samoće i što smo sve spremni progutati da bismo samoću izbjegli. Tema možda zvuči floskularno, ali sve važne stvari u životu zvuče floskularno, zar ne ?

Kažu psihijatri i psiholozi da su dva univerzalna najveća ljudska straha: onaj od napuštanja, i onaj od smrti. Svi strahovi i strahići koji nam se kroz život pokažu, mogu se staviti pod jedan od ova dva strašna nazivnika: napuštanje i smrt.

Tako npr. strahovi od javnog nastupa, od prvog spoja, od mogućnosti da Vas partner vara ... spadaju pod strah od napuštanja. Strah od paukova, strah od spolno - prenosivih bolesti, strah od visine, strah od aviona različiti su prikazi i manifestacije straha od smrti. Strah od starenja mogao bi se vjerojatno svrstati i pod strah od napuštanja i strah od smrti.

Strah, kao i bol, i kao i sve neugodne emocije - tu su evolucijski, da nas zaštite od pogibelji i od događaja koji bi onemogućili da se prokreiramo i da šaljemo dalje tzv. sebični gen koji je najvrjednije dijete evolucije i koji želi živjeti vječno.

Ponekad se naši mehanizmi koji su podešeni kao alarmi koji se brinu da spoznamo opasnost na vrijeme, okrenu protiv nas i postanu breme. Ima to veze i s time da naši alarmi jednostavno nisu dobro podešeni za izazove modernog života.

Koju cijenu smo spremni platiti da ne bismo bili sami

Foto: Tanja Draškić Savić

U davna vremena, vjerojatno je bilo bitno ne biti napušten, jer bi se čovjek sam mnogo teže borio protiv lavova, tigrova i dinosaura. Dobro, nije se čovjek ni pojavio u vrijeme dinosaura, ali razumijete što hoću reći.

Palo mi je upravo sada na pamet da je strah od smrti možda isto manipulacija evolucije: evolucija baš jako ne želi da umremo, jer umrli joj zaista nismo od koristi u prokreaciji i održavanju sebičnog gena na životu.
Bez obzira jesu li strahovi potrebni ili nisu, mi ih očito imamo. Pitanje je koje se postavlja: što smo spremni žrtvovati, dati, koju cijenu smo spremni platiti da bi bili ne - sami. I što zapravo dobivamo time što smo ne - sami ? Mogla bi se za svaki slučaj napraviti gotovo ekonomska cost - benefit analiza, da vidimo isplati li nam se investicija.

U konkretnoj našoj predstavi radnja je, kao i sve važne stvari u životu, jednostavna. Dva ljubavna para su prijatelji. Jedan par na početku objavi da se rastaje. Drugi par je u šoku. Međutim se do konca predstave ovaj drugi par koji je bio u šoku - rastavi, a prvi par se pomiri. Zamislite. I to nije sve! I u stvarnom životu se Woody Allen nakon filma rastao od Mie Farrow od koje se rastao i u filmu, par godina ranije. Naime, Woody Allen i Mia Farrow su taj par koji je u prvotnom šoku i neodobravanju, a do konca filma se rastanu.

Članovi ovog pomirenog para koji je na početku objavio da se rastaje, shvatili su da jednostavno nisu osobe koje mogu biti same, i odlučili da će do kraja života jesti, da 'prostite, govna svog partnera. Kaže moj lik, Sally, da je shvatila da ljubav nisu samo romantika i strast, nego da je ljubav i prijateljstvo, zapravo da je ljubav neka vrsta odbojnika protiv samoće. Zamislite. Kako tužno to zvuči, zar ne ? Završne dvije rečenice komada su: "Važno je da funkcionira!" i: "Ali, znate, stvarno funkcionira!"

Ono što ne uspijemo riješiti - jednostavno stavimo pod tepih

Što Vi mislite? Je li to tužan život ili je to smisao života? Brojni kompromisi. Na pitanje što rade s problemima, npr. sa seksualnim problemima, pomireni par odgovara: "Ostaju neriješeni!" i: "Ono što ne uspijemo riješiti - jednostavno stavimo pod tepih!" Jesmo li ovako zamišljali ljubav kad smo bili mlađi ? Što nam se dogodi da snizimo kriterije, snove, želje, nadanja ? Što nam se dogodi da ostanemo u odnosu koji nije onakav kakav smo sebi željeli ? Koji nije onakav kakav smo drugima željeli?

Koji nije onakav kakav smo ikome željeli? Koji nije onakav za kakav bismo navijali da ga gledamo u serijama, realitijima, filmovima, da ga gledamo sa strane ? Što nam se dogodi? Strah od samoće ! - eto to nam se dogodi! Žrtvujemo dio sebe, svoje snove, želje, nadanja, principe, žrtvujemo iskrenost prema sebi i partneru, sve to žrtvujemo da ne bismo ostali sami. To je cost. To je trošak za biti ne - sam. Nije mal trošak, čini mi se.

Ne pomaže nam baš ni naša kultura u kojoj, ako si single, ako nemaš partnera i djecu, proglašavaju Te gubitnikom. Moraš se često opravdavati ako ne poštuješ društveni kodeks imanja partnera i djece. I to onda kada Društvo smatra da je primjereno i potrebno. Kao da si uvrijedio Društvo ne imajući partnera i djecu onda kada Društvo misli da trebaš. Moraš se ispričati Društvu na uvredi. Društvo se ljuti na Tebe.

Puno mi je strašnije biti s nekim, a osjećati se samom

Foto: Tanja Draškić Savić

Moj lik u predstavi, Sally, (koja je objavila da se razvodi), govori Judy, (koja je tom objavom bila šokirana i ljuta): "Judy, Ti si se toliko razljutila samo zato što sam ja napravila ono što si Ti htjela napraviti." Judy je u ovom slučaju Društvo koje uhvati panika ako mu netko pokaže da je moguće živjeti iskrenije i ne odustajati od ljubavi kakvu si zamišljao dok još nisi bio sklon sebe umanjiti ili čak poništiti samo zato da ne bi bio sam.

Mene npr. puno lakše uhvati panika od neispunjenog odnosa, nego panika od samoće. Puno mi je strašnije biti s nekim a osjećati se samom, osjećati da s tim nekim ne možeš iskreno dijeliti stvari koje voliš, koje Te smetaju i kojima se nadaš. Nije li takav odnos zastrašujući? Nisam ja ni sa sobom baš zadovoljna. Prelako prekidam odnose zbog panike od samoće u paru. Ljubav bi, kako je netko mudriji od mene rekao, trebala biti popravljanje odnosa kada se pokvari, a ne bacanje u smeće i nabavljanje novog odnosa, i onda tako opet, i opet, i opet. Valjalo bi vjerojatno biti onaj koji pokušava razumjeti drugu osobu. Netko mora početi. To bi se vjerojatno trebalo raditi ako nekoga voliš.

Treba preuzeti malo rizika

Foto: Tanja Draškić Savić

Čak i u svađi pokušati biti na strani osobe koju voliš, na zajedničkoj strani. Zamislite kako bismo imali divne odnose kada bismo pokušali razumjeti partnera, a ne samo pokušavali da partner razumije nas. Kako bismo imali divne odnose kada bi, ako partner nešto pogriješi, pokušali smisliti objašnjenje njegovog postupka, a ne optužnicu. Ovdje ne govorim o ozbiljnim krimenima, nego o pi*darijama koje život znače: npr. zaboravljanje važnog datuma. Kako bi nam odnosi bili dobri kada bismo mogli razgovarati o npr. seksu sa partnerom sa interesom i znatiželjom i ljubavlju.

Mogli bi tako vjerojatno izbjeći mnoge frustracije i učiniti život ljepšim sebi i ljudima oko nas. Samo treba malo hrabrosti, treba malo rizika preuzeti. Ali, mislim da se isplati, jer benefit je, čini mi se, ogroman !

Cost - benefit omjer je, čini mi se, jako na strani ovih riskantnih, iskrenih, neegoističnih, neuobičajenih odnosa.
Valjalo bi pokušati, pa ocijeniti što je emotivno, racionalno, seksualno isplativije.

ljubav

odnosi

razvod

veze

Mada Peršić

rastava

samoća

newsletter

Prijavite se na Newsletter