MADINO PRIZNANJE: kako sam upala na akademiju

'Za sve je kriv jedan muškarac i iako je s*eban i oštećen, shvatila sam da imam podjednako velika m*da kao i on'


Mada Peršić
23.09.2019.08:00
'Za sve je kriv jedan muškarac i iako je s*eban i oštećen, shvatila sam da imam podjednako velika m*da kao i on'
Mikele Medica

sažeto

Prijemni je za mene bio bitka bez alternative. Kasnije ništa nije bilo toliko presudno. Mogla sam biti dobra na nekom ispitu, mogla sam biti i loša, oboje bih lako preživjela, piše Mada


Mada Peršić
23.09.2019.08:00

Moj najdraži superjunak Batman u subotu je proslavio 80. rođendan. Batman mi je kao koncept superjunaštva najdraži, jer niti on, niti njegovi protivnici, zapravo nemaju supermoći, nego su svi oni na svakakve načine s*ebani i oštećeni i onda se s tim na svakakve načine nose.

Često pričam jednu priču iz Batmanovog filmskog života koja me se jako dojmila: Naime, u filmskoj epizodi sa zlikovcem Baneom, onim velikim tipom s maskom kojeg talentirano tumači Tom Hardy, Batman (Christian Bale) završi u zatvoru kojeg zovu The Pit. Jama. Jer, zatvor izgleda kao veliki bunar s kapacitetom za, po mom sjećanju cca 1000 ljudi.

Dijete nije imalo konop

Mikele Medica

Posebna okrutnost Jame sastoji se u tome što zatvorenicima daje nadu. Zatvorenici gledaju uvis, vide sunčevu svjetlost i misle da možda mogu uspjeti pobjeći, probaju i ne uspiju ili poginu. Bane tvrdi da ne postoji prava okrutnost bez nade. Batman, kakav već jest, pokušava često pobjeći iz Jame da spasi svoj Gotham City. Pokušava, logično, osiguran užetom koje će ga, kad padne, spasiti od smrti. Jedini čovjek koji je uspio pobjeći iz Jame je misteriozno Dijete prije bogznakol'ko godina. Neki zatvorski Mudrac i pomagač u jednom trenutku kaže Batmanu: "Ali Dijete nije imalo konop." Dakle, nije imalo Alternativu. Ili će izaći na svjetlo - ili će umrijeti. Proba i Batman bez konopca, i - naravno uspije !

Jako mi je inspirativna ova priča. Inspirativno mi je kako kad nemaš Alternative - kad je Alternativa smrt - mozak i tijelo smišljaju i provode razne strategije kojima Ti jako povećavaju šanse za uspjeh. To je evolucijski. Svijet tj. sebični gen želi da preživiš i da se i dalje prokreiraš i svi Tvoji neurotransmiteri urote se da Ti pomognu da dođeš do cilja, da Ti pomognu da preživiš. Postaneš sposobniji, inteligentniji, duhovitiji, ljepši, snažniji, već po potrebi.
Jedini 'problem' je što se cijela ta pomagačka mašinerija uključi tek onda kada je zbilja važno, kada je zbilja adrenalinski, kada je zbilja "fight or flight", tj. "bori se ili bježi" situacija. U Medicini se taj sustav zove Simpatikus. Suprotno od njega je Parasimpatikus ili "rest and digest" sustav tj. neurotransmiterski sustav za "odmor i probavu".

U današnjem svijetu sve je relativno

Mikele Medica

U današnjem svijetu rijetko što nam je zbilja važno. Sve je relativno. Sve je: može, ali i ne mora. Bilo poslovno, bilo romantično, bilo obiteljski. Može ovaj faks, može onaj faks. Oba su oke. Može ovaj frajer, a može i onaj. Oba su oke. Mogu se vidjeti s obitelji, a mogu se i ne vidjeti, već kako ispadne. Mogu živjeti u Zagrebu, Ljubljani ili New Yorku, već kako život posloži.

Pretpostavljam da je ovo relativiziranje nastalo iz straha od neuspjeha. Jer, zamislite, ako bismo sami sebi priznali da nam je od presudne važnosti da se bavimo određenim zanimanjem, da nam je od životne važnosti da budemo s određenim frajerom, da nam je bitno da živimo u New Yorku, da nam je važno da shvatimo roditelje i oni nas, kako bismo se onda osjećali ako to ne bismo uspjeli ? Kao gubitnici, pretpostavljam. A ovako, s obzirom da se pravimo pred sobom, Bogom i ljudima da nam ništa nije bitno, nit' gubimo, nit' pobjeđujemo. Jer, kako kaže Number One iz Alana Forda: "Ako želiš pobijediti - ne smiješ izgubiti ! A mi smo stalno tu negdje između u nekom limbu koji nam ne donosi niti ogromne količine veselja, niti ogromne količine tuge, nego, onako, sve odmjereno i umjereno. Bar smo sigurni od velikih neugodnih emocija. Živimo po glavnom Schopenhauerovom principu: Nije smisao života doživjeti veliko zadovoljstvo, nego minimalizirati nezadovoljstvo.

A što ćeš ako ne upadneš na Akademiju?

Mikele Medica

Volim ja Schopenhauera. Ne pravim se ja tu pred Vama da ja živim drugačije. Živim jednako tako, sa sporadičnim egzacerbacijama beskompromisne bitke.
Posljednja takva egzacerbacija bila je prije 8 godina kada sam odlučila da idem na prijamni za Glumu. Još uvijek sam bila na Medicini, na posljednjim godinama studija. Profesori bi znatiželjno ispitivali nas studente Medicine, što ćemo biti kad odrastemo tj. što ćemo specijalizirati. Kolege bi odgovarali: Kardiologinja, Ginekolog, Liječnik Opće Prakse, Kirurginja, a ja bih svaki put rekla : Glumica.

Nakon faze čuđenja Profesora, na redu bi gotovo uvijek bilo pitanje: "A što ćeš ako ne upadneš na Akademiju ?" Ovaj put ja s iskrenim čuđenjem, odgovarala bih: "Kako to mislite ako ne upadnem ? Pa upast ću !" Novo čuđenje nastupilo je, jer ni ovaj drugi odgovor nije bio baš uobičajen. Razgovor je to eto bio repetitivan i začudan i pun čuđenja s obje strane. Moram priznati da razumijem čuđenje profesora, jer ni ja nikada nisam čula da netko kaže da će se sigurno dogoditi nešto (o čemu ne odlučuje, što ovisi i o drugima, u ovom slučaju o komisiji na Akademiji dramske umjetnosti) tako sigurno kao što sam ja odgovarala da ću upasti na Akademiju. Ali taj odgovor bio je lišen svake bahatosti.

Nisam ja mislila da sam najbolja na svijetu i da sam sav talent svijeta popila i da će mi se tamo svi diviti. Znala sam ja da imam sto grešaka, da imam svašta za naučiti, da mjesta za napredak ne da ima, nego je to cijelo prostranstvo mjesta za napredak, pašnjak, njiva, hacienda, šuma mjesta za napredak, mjesta za napredak ima koliko Kuščević ima kvadrata. Ali, nema veze, rado ću i znatiželjno napredovati. I, znate što se dogodilo - primljena sam ! Iako sam bila previsoka i prestara i s aparatićem. Snašla sam se. Mozak i tijelo uspjeli su mi proizvesti nadnaravni šarm, eleganciju, elokventnost, i prihvatljivu glumu. Zapravo, po riječima puno profesora: moja gluma na prijamnom bila je najbolje što sam proizvela u prve tri godine školovanja na Akademiji. Logično. Ako se sjetim Batmana.

Prijemni je za mene bio bitka bez alternative

Mikele Medica

Jer, prijemni je za mene bio bitka bez Alternative. Kasnije ništa nije bilo toliko presudno. Mogla sam biti dobra na nekom ispitu, mogla sam biti i loša, oboje bih lako preživjela. Ali, da nisam tog rujanskog dana prije 6 godina upala na Akademiju, ne bih preživjela. Duhovno ne bih preživjela. Jer živjeti tuđi život, koliko god uspješan, cijenjen i društveno privlačan - znači duhovnu smrt. Znala sam to. Kao Batman sam se, bez sigurnosnog užeta, i zbog toga visokomotivirana, uspela i izašla iz tame na svjetlost, iz tuđeg života u svoj. Poezija, koju sam protiv svih preporuka nadahnuto na prijamnom recitirala bila je pjesma Augusta Šenoe: "Oj, budi svoj !" Pjesma je, govorili su savjetodavci, odlična, ali teško ju je prirodno govoriti, jer je himnična, refrenična i visokostrukturirana. Nije slična 'normalnom' govoru.

Ali, nema veze, mislila sam. Prijemni tako i tako nije 'normalna' situacija, nego himnična, refrenična i visokostrukturirana.

"Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
U grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
I uspni se iz Bunara k'o Batman !"

Nema veze što si s*eban, i Batman je !

Batman situacija lako je primjenjiva i na moderni pogled na romantični život. Mi moderni ljudi imamo mnogo romantičnih Alternativa da se ne žalostimo mnogo ako nas netko napusti, nego samo preusmjerimo pažnju na nekog drugog. Što bi se popularno reklo: Ne valja stavljati sva jaja u istu košaru da ne ostaneš bez jaja. Ali, možda bi se trebalo fokusirati i na veličinu jaja i paziti da nam jaja nisu mala !

Čovječe, pazi da ne ideš malenih jaja ispod zvijezda !
Bolje istrošiti stopala trčeći, nego umrijeti neistrošenih stopala !
Ne predaj se nikad ! Osim kad moraš !
Nema veze što si s*eban, i Batman je !
Nema veze što nemaš supermoći, nema ni Batman.

Mada Peršić

gluma

Batman

akademija

prijemni

newsletter

Prijavite se na Newsletter