jesmo li zreliji ili samo stariji?

Nekad sam se smijala kad bi me mama pitala za roditelje mog dečka, a danas i sama postavljam takva pitanja


Ines Madunić
21.11.2019.16:00
Nekad sam se smijala kad bi me mama pitala za roditelje mog dečka, a danas i sama postavljam takva pitanja
Profimedia

sažeto

Singl cura ovog se tjedna u kolumni pita - biste li se mogli danas zaljubiti u ljude na koje ste 'pali' prije deset godina ili su vam se kriteriji skroz promijenili? 


Ines Madunić
21.11.2019.16:00

"Bitno mi je samo da se redovno tušira. I da je viši od mene", rekla mi je nedavno prijateljica kad smo pričale o frajerima. Kriteriji su toliko niski, a opet - toliko njih ne može ih ispuniti, smijale smo se. Uz tuširanje i po mogućnosti visinu - preko čega sam već više puta prešla pa i nije uklesano u kamen - ja bih dodala i da mora biti pristojan prema meni. Kad već pričamo o tim temeljima.

Ponekad mi se stvarno čini da su nam se kriteriji snizili do krajnjih granica, ali zapravo, kriteriji su mi viši svakim danom i sigurna sam da je to dobra stvar. Mnogi će možda reći da sam "prezahtjevna" - zapravo, već su mi to rekli, više puta, u više različitih situacija, obavezno s dodatkom "zašto mu ne daš šansu?" - ali ne vidim ništa loše u tome da ne prihvaćam stvari koji mi ne odgovaraju.

Biste li danas bili sa svojim prvim dečkom/djevojkom ili ste još malo šokirani činjenicom da ste ikad bili s tom osobom?

Kriteriji se mijenjaju, to je istina, ali ne na tako jednostavan način. Jer danas mi je manje bitno koju glazbu sluša moj dečko nego što mi je bilo u srednjoj školi, ali mi je bitnije kako se ponaša prema konobarima i tetama u trgovini.

Kriteriji u 20-ima i nisu baš bili visoki

Odnosno, mislim da bih ponovno bila s ljudima s kojima sam bila prije deset ili više godina jer su svi bili zgodni, zanimljivi i imali smo kemiju, ali te bi veze trajale puno kraće jer neke stvari više mi nisu ni najmanje napete.

Kriteriji za vezu u 20-ima bili su otprilike da mora biti zgodan i da mu se moram sviđati.

Podvrste su bile da ima kožnu jaknu, dobru kosu i sluša istu muziku kao ja.

Trpjela sam zato dečke kojima nije bilo nimalo stalo do mene, nikad nisam izražavala svoje želje jer sam mislila da ću ispasti "needy", a to nipošto nisam htjela, slušala sam beskonačne monologe o nogometu/gitari/filmu koji me ne zanima/njegovim dosadnim frendovima... Sve samo da ne ode, to je bilo jedino važno.

Danas, kako sam već rekla, jako je bitno da se redovno tušira, još uvijek mora biti visok i zgodan (u smislu - meni mora biti zgodan, ne mora izgledati kao Christian Bale. Iako ne bih odbila), ali sad se on meni mora sviđati. I tu smo već zakomplicirali stvari.

Primjerice, odnos prema roditeljima postao mi je jako važan. Kad čujem lika da priča kako nije dobar s mamom ili tatom, kako se stalno svađaju i kako ih ne želi viđati niti se čuti s njima, aktivira se red flag. Ista stvar s braćom i sestrama - ako ste si na pas mater, moj je zaključak da nisi dovoljno emocionalno zreo da bi imao stabilne odnose. Hvala na suradnji i doviđenja, kako bi rekao naš bivši premijer.

'A čime se bave roditelji?'

Ne znam kako da to kažem, a da ne ispadnem totalna baka, ali u posljednjih nekoliko godina više se ne smijem roditeljima kad me pitaju čime se bave roditelji mog novog ili potencijalnog dečka. Ili kad postave bilo kakvo pitanje u tom rangu, znate već kako to ide - kako se preziva, čime se bavi, ima li posao, gdje živi... Ne samo da me ta pitanja ne živciraju nego ih nerijetko i sama postavim. Kad sam imala 20, to mi je bilo potpuno suvišno. Koga briga gdje i s kime živi, je li mu stan uredan i u kakvim je odnosima s bratom?!

No, u trećem desetljeću života te su mi stvari itekako bitne jer pokazuju koliko je odgovoran i zreo. Ako nije sposoban platiti račune na vrijeme ili skuhati jelo s 30+ godina, sumnjam da može biti u zreloj, predanoj vezi s odraslom osobom.

Što je najbolje, kad odem na neki dejt, pitanja o tome gdje radi, odakle je i gdje živi, ima li auto i koliko je obrazovan - ta pitanja više ne postavljaju samo moji roditelji nego i prijatelji koji su mojih godina.

Sve smo mi lude

Još jedna stvar koja mi je prije bila ok, a danas nikako nije je kad dečko priča o svojoj bivšoj djevojci ili djevojkama i nazivaju ju luđakinjom. Ne mora biti baš luđakinja, dovoljno je da loše priča o njoj kao da je samo ona kriva za njihov prekid. To uglavnom znači da nije dovoljno sposoban prihvatiti svoj dio odgovornosti za raspad nekog odnosa.

Također, svaki lik koji mi je rekao da mu je "bivša totalno luda" ponašao se prema meni toliko užasno da sam sama počela gubiti razum i ponašati se upravo kao te djevojke. Dakle, nisu lude ni njegove bivše ni ja nego je on osoba koja izluđuje druge ljude.

Kriteriji koji se tiču nekih životnih vrijednosti uglavnom ostaju tu negdje - recimo, ljudi koji imaju potpuno suprotna politička i druga stajališta od mene uglavnom mi uopće nisu privlačni.

Ali ako postoji kemija, ako se međusobno sviđate jedno drugome i voljni ste pokušati, ništa od toga na kraju nije bitno - bitno je, zapravo, samo da se redovno tušira i da je pristojan.

ljubavne veze

Bubble kolumna

single djevojka

single život

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter