KRIZA MLADIH GODINA GALE SVILAN

Cure gledaju Ratove zvijezda i piju pivo zbog svojih partnera, a dečki zapravo vole romantične večere. Znamo li uopće tko smo bez svojih 'boljih polovica'?


Gala Svilan
09.07.2019.10:50
Cure gledaju Ratove zvijezda i piju pivo zbog svojih partnera, a dečki zapravo vole romantične večere. Znamo li uopće tko smo bez svojih 'boljih polovica'?
Ivana Nobilo/CROPIX

sažeto

U novoj kolumni Gala Svilan pita se koliko svojih stavova napuštamo kad ulazimo u ljubavnu vezu i što smo sve spremni žrtvovati za tog nekog posebnog


Gala Svilan
09.07.2019.10:50

Volim vjerovati da sam ja, moji stavovi i karakter produkt mene same. Da sam biće sastavljeno od nezavisnih misli i samostalnih spoznaja u neumornoj potrazi za individualizmom. Mo'š mislit, ali svejedno se volim zavaravati.

To zavaravanje naprasito je zaustavljeno i potvrđeno rečenicom na koju sam nedavno naletjela: "Mi smo presjek petero ljudi s kojima najviše provodimo vrijeme."

Rečenica je snažan udarac egu, za koji se pretvaram da ne postoji. Zar je moguće da je moja kompletna egzistencija samo neuredno stapanje pet nasumičnih ljudi i da ništa nije konstruktivno proizašlo iz mojih pijanih kontemplacija u 5 ujutro?

Rečenica je zapravo teza koju svi manje više znamo. Da su na nas uvelike utjecali (disfunkcionalni) roditelji, (loša) škola, (pijani) prijatelji i (prekuhana) tjestenina koju je baka neumoljivo spremala. S tom činjenicom smo se svi manje više pomirili, pristajemo bez panike na tu realnost.

No, postoji realnost s kojom se nećemo svi olako složiti. Ona kojoj ne želimo predati svoju individualnost: da su na nas utjecale i naše simpatije/dečki/supruge. Mijenjanje sebe zbog partnera shvaćamo kao negaciju vlastite autentičnosti - poricanje sebe i svoje važnosti.

Rijetko koja djevojka priznat će da gleda Star Wars samo zato što je to najdraži film njezinog dečka. Da zbog njega prati nogomet, da prije njega nikada nije čula za Dead Kennedys i da joj piva i nije tako draga.

Rijetko koji dečko priznat će da su mu romantične večere draže od pijančevanja s dečkima i da mu je onaj baby blue džemper zapravo odvratan.

Radije će sebe i cijelo svoje društvo uvjeravati da je to osobni izbor, da druga polovica nije imala apsolutno ikakvog utjecaja na ovu iznenađujuću promjenu. Sve drugo potvrdilo bi da ipak nismo toliko originalni.

Rasprava oko mijenjanja i prilagođavanja partneru škakljiva je tema. S jedne strane slušamo klišeje poput: "Ne mijenja se ni za koga, budi svoj", "Ne ženi se za nekoga od koga očekuješ da će se promijeniti", te s druge: "Prava ljubav te mijenja na bolje", "Ona me čini boljom osobom, otkrio sam dijelove sebe za koje nisam znao ni da postoje."

Svi imamo tog jednog prijatelja/icu koji su se promijenili do neprepoznatljivosti onog trenutka kako su ušli u vezu. K tome nas još uvjeravaju kako imamo loše sjećanje, da nisu bili vikend pušači i da brak ipak nije toliko bitan.

U prvim fazama dejtanja, ti si još samostalna jedinka. Moraš sam oprati suđe, popeglati košulje, ne udariti snooze na alarmu i donositi svoje odluke samostalno. Još ne znaš što netko drugi od tebe očekuje, njihove interese i stavove.

Ulaskom u vezu i boljim upoznavanjem padamo u napast da svoja djela i mišljenja prilagođavamo onome što znamo da bi više odgovaralo osobi koju volimo. Malo ćemo "razvodniti" svoje stavove kako bismo izbjegli svađu ili se prikazali u boljem svjetlu. Te promjene mogu biti male i nebitne ili velike i životno bitne.

Nekome je prestanak pušenja minorna promjena u dnevnom rasporedu, a nekom drugom je pitanje života i smrti. Čak niti njihova važnost/težina nije nešto što možemo izmjeriti vagom ili Fitbit narukvicom.

Osim promjene koju iskusimo u vezi postoji jedna još kolosalna spoznaja. Prekidom dugogodišnje veze nastupa zastrašujuća istina da zapravo ne znamo tko smo. Tko smo bez te osobe, koja uvjerenja su suštinski naša, čiji su prijatelji, što da radim sa sobom u nedjelju navečer?

Osobe koje su provele svoje dvadesete, konstruktivne godine u dugim vezama u neku ruku izgubile su mogućnost kreirati svojeg ja, samostalno. Svaka odluka, mišljenje, bilo je pod utjecajem druge osobe. To je mogla biti loša, ali i dobra stvar, no ostaje neporeciva istina da utjecaj postoji.

Prekid veze najveća je šamarčina kojom otkrivamo koliko smo zapravo "svoji". Iza njega ostaje puno praznog prostora u stanu, vremena vikendom i stavova koje više ne znamo samostalno donositi.

Gdje onda povlačimo crtu? Trebamo li se otvoriti i biti 100 posto sigurni da je druga osoba objektivnija i pametnija od nas, da ima bolji ukus u muzici i poznaje nas bolje od nas samih? Koliko kompromisa je previše, a koliko premalo? Trebamo li ostati svoji i čekati osobu koja će nas u potpunosti prihvatiti?

Odgovor je zastrašujuć... Jer ga nema i morate ga donijeti sami. Ne postoji knjiga, YouTube video, prijatelj niti dečko koji vam u tome može pomoći.

Stoga pitanje nije je li promjena dobra ili loša, već kako razlikovati gubitak identiteta od rasta. Žrtvu od zdravog kompromisa. Osobni integritet od tvrdoglavosti.

Scena kolumna

ljubavne veze

Gala Svilan

kriza mladih godina Gale Svilan

newsletter

Prijavite se na Newsletter