Kako izvesti sebe na dejt i ostati kul

Uvjeravala sam se da nisam najjadnija osoba na svijetu. Bila sam na rubu plača. Dosta dramatična situacija, ali samo u mojoj glavi jer me nitko nije ni pogledao. Biti sam nije najgora stvar na svijetu


Ines Madunić
07.11.2019.16:00
Uvjeravala sam se da nisam najjadnija osoba na svijetu. Bila sam na rubu plača. Dosta dramatična situacija, ali samo u mojoj glavi jer me nitko nije ni pogledao. Biti sam nije najgora stvar na svijetu
iStock

sažeto

U ovotjednoj kolumni o životu singl cure - zašto ne treba propuštati svoj život samo zato što niste u paru i kako uživati na solo dejtu i solo putovanjima


Ines Madunić
07.11.2019.16:00

Evo čitam intervju Emme Watson za britanski Vogue i kaže žena da je konačno naučila biti singl i sretna i da to "stanje" naziva "self-partnering" ili u slobodnom prijevodu - samopartnerstvo.

Moram priznati da mi se odmah svidjelo. Jedan jest najusamljeniji broj, a mi živimo u društvu u kojem je i najnepoželjniji.

 
 
 
View this post on Instagram

“I never believed the whole ‘I’m happy single’ spiel. It took me a long time, but I’m happy. I call it being self-partnered.” As actor and activist Emma Watson approaches 30, it might come as a surprise that one of the most famous faces in the world is extraordinarily down to earth, especially when it comes to relationships and dating. @Paris.Lees meets the actor-cum-activist in the December 2019 issue of #BritishVogue. Click the link in bio for @Edward_Enninful’s editor’s letter and see the full story in the new issue, on newsstands Friday November 8. #EmmaWatson wears @Burberry nylon parka and bucket hat and a @JohnstonsOfElgin cashmere scarf.Photographed by @AlasdairMcLellan and styled by @PoppyKain, with hair by @AnthonyTurnerHair, make-up by @LynseyAlexander, nails by @LorrainevGriffin, set design by @AndyHillmanStudio.

A post shared by British Vogue (@britishvogue) on Nov 4, 2019 at 9:14am PST

Osim što na obiteljskim okupljanjima i grupnim kavama morate po stoti put slušati pitanja "Kaš se udat?" ili trpjeti sažalne poglede uz obavezno "A dobro, pa naći ćeš nekoga", biti singl u našem društvu znači i da se odričete puno toga. Ili barem to od vas očekuju.

Srela sam na jednom festivalu prijatelja i stala pričati s njim i njegovom ekipom. Kaže jedan meni nepoznat momak da bi htio na putovanje - ne sjećam se više gdje, neka europska zemlja je bila u pitanju - ali nema s kime. Pa nagovara frendove i sve žive, ali nitko neće i tako on još nije bio na tom nekom mjestu.

Već s nekoliko piva iza sebe uhvatila sam ga za rame i rekla sasvim ozbiljno: "Prestani odgađati svoj život. Vrijeme leti! Kupi kartu, rezerviraj smještaj i idi! Ne možeš čekati da ti se život dogodi!" Svi su, naravno, prasnuli u smijeh jer eto, Ines pije pa govori gluposti.

Ali rekla bih mu to i da sam pila vodu cijele večeri jer u to čvrsto vjerujem.

Život zaista prolazi, koliko god sad zvučala kao neka baka ili Ana Bučević. Vrijeme neće čekati da pronađete savršenu osobu s kojom ćete moći putovati po svijetu, ići na koncerte ili u kino, penjati se na Sljeme, ići u lunapark, probati novi indijski restoran... Ili što već želite isprobati i doživjeti.

Vrijeme je da se oslobodite straha i krenete sami. Odvedite sebe na dejt. Vjerujte, bit će vam puno bolje nego što uopće možete zamisliti.

I vjerujte, potpuno razumijem tjeskobu koja prethodi tome da sam izađeš u svijet, bez da te itko tamo čeka. Nije lako, ali isplati se.

Prvi put kad sam sama sjela da pojedem ručak bilo je na prvoj godini fakulteta. Živjela sam u domu, s prvom cimericom nisam baš bila dobra, a drugu sam rijetko viđala. Svejedno sam s ovom prvom ponekad išla u menzu jer mi je bila užasna pomisao da sjednem sama i jedem.

Mislila sam da će svi gledati u mene, da će svi još u redu primijetiti kako sam sama i jadna, da će svi gledati u moj tanjur i tacnu, da će me osuđivati jer nisam uzela kuhano povrće s piletinom nego hrenovke i pomfrit, da će me žaliti kad sjednem sama i krenem jesti.

Dok jednom nisam toliko išla sama sebi na živce jer sam dva metra od toplog obroka za 5 kuna, a sjedim gladna u sobi. I otišla u menzu. Stavila sam slušalice na uši i aktivno se uvjeravala da nisam najjadnija osoba na svijetu. Bila sam na rubu plača (introvertirana sam, ok?), praktički sam se tresla, sve što sam htjela je mama. Dosta dramatična situacija, ali samo u mojoj glavi.

Pogađate - nitko me nije ni pogledao. Jednom kad sam stvarno bila sama, počela sam primjećivati koliko nas zapravo takvih ima. I nitko nas nije čudno gledao. Gladni smo, zaboga! Smijemo jesti čak i ako smo sami!

Kakva glupa ideja, da gladujem jer nemam s kime sjesti. A isto je i s putovanjima i izlascima.

Volim koncerte, volim ići u kino i kazalište. Živciraju me ljudi koji za vrijeme koncerta, filma ili predstave pričaju. Dakle, u čemu je problem?

Možda najteži je bio prvi koncert na koji sam išla sama. U redu, kino i kazalište još nekako, ali koncert... Prvi na koji sam otišla bio je Tram 11 u Domu sportova jer nitko od mojih nije išao, a ja sam silno htjela ići. Imala sam upad i pomislila da je stvarno glupo da ne odem samo zato što nemam ekipu. Istini za volju, provela sam dobar dio koncerta dopisujući se s jednim dečkom jer sam se tako osjećala manje usamljeno, ali zapravo mi je bilo dobro. Došla sam zbog glazbe, ne zbog ekipe.

Svaki je idući bio lakši i jednostavniji, tjeskoba jer dolazim sama je nestajala, sram kad bi mi zaštitar rekao: "Ali, vi imate plus 1, a sami ste" je polako nestajala i samo bih s osmijehom odgovarala: "Da, samo sam ja."

Počela sam uživati u dejtovima sa samom sobom. Riješila bih si kartu za kazalište, a da ne moram kući u međuvremenu bih rezervirala kartu za kino. Cijelo poslijepodne i večer provela bih sama, ali mi ni u jednom trenutku nije bilo dosadno.

Počela sam zatim prakticirati i solo putovanja. To je, priznajem, zvučalo puno više zastrašujuće nego belgijski film u Kinu Europa u četvrtak popodne.

Zamisli, sjedneš sama u avion koji si platila, na odredištu na kojem nikad nisi bila nitko te ne dočekuje. Sama moraš pronaći put do smještaja koji si rezervirala i onda napraviti plan za idućih par dana. A dodatan začin tom prvom putovanju bilo je to što sam putovala da bih išla na glazbeni festival - sama.

Moja mama bila je u šoku, ali i ja sam pomalo, moram priznati. To je bio jedan od rijetkih trenutaka kad me njezina zabrinutost nije živcirala jer sam i ja pomislila u par navrata - mogu li ja to, stvarno? Mogu li biti potpuno sama u nepoznatom gradu četiri dana, mogu li se snaći i zabaviti na festivalu na kojem je svaki dan oko 80.000 ljudi, a ja sam potpuno sama? Festivali su ipak mjesta za veće ekipe ljudi, za društva. A ja nemam koga zamoliti ni da mi pridrži cugu.

Bila sam pomalo zbunjena, nisam imala pojma gdje trebam ići, mislila sam da nikad neću pronaći stan u kojem trebam odsjesti, da ću se izgubiti u podzemnoj željeznici, ma već na zagrebačkom aerodromu počela sam paničariti jer sam mislila da ću iz nekog razloga propustiti avion ili tako nešto.

Radilo se o Madridu, gradu u koji sam se zaljubila praktički otkad sam izašla iz metroa. Put do stana sam pronašla, trajalo je malo dulje, ali sam uspjela, put do festivala sam također pronašla i bilo mi je najbolje ikad. Preko dana sam bila turistkinja, a navečer festivaluša. Upoznala sam neke totalno kul ljude i vjerojatno su mi to bila najbolja četiri dana u životu.

Solo putovanje na festival ponovila sam ove godine i bilo mi je opet genijalno.

Ne govori se bez veze da najbolje upoznate sebe na putovanjima, ali i u trenucima kad se nemate na koga osloniti. Naučite se i brinuti sami za sebe, slušati svoje potrebe. Definitivno bih preporučila solo putovanja, ali i solo dejtove svakome, čak i ljudima koji su u vezama - rad na sebi ne prestaje kad pronađemo partnera/icu, dapače. A dotad, možemo to nazvati samopartnerstvo. 

Zamislite, mogla sam ove godine ne ići na Primavera Sound u Barcelonu, vjerojatno najbolji festival na svijetu, samo zato što nemam s kime ići.

Privatni album

Srećom, izbacila sam tu glupu ideje iz glave i opet sam ostala oduševljena i gradom i festivalom, ali i ljudima s kojim sam se družila, a koji su tamo također došli sami, poput mene. Probajte i vi.

Ni vas život neće čekati, a biti sam stvarno nije najgora stvar na svijetu.

dejtanje

Bubble kolumna

single

single djevojka

single život

solo putovanje

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter