McLaren je većini poznat kao druga najuspješnija momčad u povijesti Formule 1 i proizvođač superautomobila, no tvrtka je u šezdeset godina postojanja ostvarila velike uspjehe i u ostalim granama automobilizma.
Osvojili su 24 sata Le Mansa, triput pobijedili na Indy 500, a njihova je dominacija u legendarnoj CanAm seriji nezaboravna. Većina tih uspjeha ostvarena je nakon smrti njenog osnivača Brucea McLarena, koji je tvrtku vodio samo prvih sedam godina, no nema sumnje da je upravo on postavio temelje svim uspjesima, a neke od najranijih i ostvario, i kao konstruktor i kao vozač.
Rođen je 1937. u Aucklandu, dok je Novi Zeland bio automobilistička provincija. Najbolji su lokalni vozači ponekad odlazili natjecati se u Australiju, no ostatak svijeta činio se nedostižnim. Ipak, klupska je scena bila dobro razvijena, a na njoj se natjecao i Bruceov otac Les McLaren.
Dječak je uz njega stekao ljubav prema utrkama, ali kada mu je dijagnosticirana Legg-Calvé-Perthesova bolest, radi koje mu je lijeva noga ostala kraća od desne, činilo se da će morati odustati od sna. No, otac mu je pružao podršku, te se Bruce u dobi od četrnaest godina počeo natjecati, te je uskoro postao jedan od najboljih u državi.
Udruga New Zealand International Grand Prix Association pokrenula je program slanja mladih vozača na kaljenje u Englesku, a Bruce je bio njihov prvi štićenik.
U Engleskoj ga je pod svoje uzeo Australac Jack Brabham, koji mu je počeo davati priliku za nastup u momčadi Coopera. Skrenuo je pozornost već prvim nastupom u utrci Svjetskog prvenstva, kada je u Njemačkoj 1958. završio na petom mjestu, pobijedivši u kategoriji Formule 2.
Sljedeće je sezone počeo redovno voziti Formulu 1, u Aintreeu se prvi puta uspeo na podij, a u posljednjoj utrci, u Sebringu, i pobijedio. Dotad vodeći Brabham stao je nekoliko stotina metara prije cilja zbog nedostatka goriva, te odgurao svoj Cooper uzbrdo, kako bi bio klasificiran i osvojio titulu. McLaren je naslijedio vodstvo, te s 22 godine, 3 mjeseca i 12 dana postao najmlađi pobjednik neke prvenstvene F1 utrke (zanemarimo li vrijeme kada se Indy 500 bodovao) sve dok rekord 2003. nije skinuo Fernando Alonso.
Sljedeću je sezonu otvorio pobjedom u Argentini, redovno je osvajao postolja te sezonu završio kao drugi, iza Brabhama. Kada je Australac osnovao vlastitu momčad, preuzeo je ulogu prvog vozača Coopera, te redovno osvajao postolja, a u Monaku 1962. i pobijedio, mada bolid više nikada nije bio dostatno konkurentan za borbu za titulu.
Vlastitu tvrtku Bruce McLaren Motor Racing Ltd osniva 1963, a nakon nekoliko godina stjecanja iskustva u nižim kategorijama, 1966. se uključuju i u Formulu 1. Dvije godine potom, u Spa, osvaja svoju posljednju i McLarenovu prvu pobjedu. Do posljednjeg je dana iznimno brz i 27 puta u sto nastupa završio na postolju.
Kada je 1964. osnovana Tasman serija, koja je tijekom europske zime privukla ponajbolje svjetske vozače u Australiju i Novi Zeland, upravo je Bruce postao prvi prvak. U kontroverznim je okolnostima sa sunarodnjakom Chrisom Amonom osvojio 24 sata Le Mansa 1966. za Ford.
No možda i ključni dio legende o njemu je CanAm serija, sumanuto sjevernoameričko prvenstvo sportskih prototipova, gotovo bez tehnoloških ograničenja, koje je privuklo ponajbolje svjetske vozače. McLarenovi su automobili u prepoznatljivoj papaja narančastoj boji ondje dominirali, a on i još jedan sunarodnjak, Denny Hulme, mijenjali su se na mjestu prvaka, pri čemu je Bruce osvojio titule 1967. i 1969.
Nažalost, pri testiranju nove inačice CanAm automobila na stazi Goodwood početkom lipnja 1970. došlo je do iznenadnog odvajanja čitavog stražnjeg dijela karoserije, te je M8D velikom brzinom katapultiran sa staze, a Bruce je u toj nesreći smrtno stradao.
On, Hulme i Amon u nekoliko su godina pretvorili Novi Zeland u velesilu. Možda nakon njih više nije bilo tolikih uspjeha u Formuli 1, no ne zaboravite da je Scott Dixon najtrofejniji vozač u povijesti IndyCar utrka, dok su od 2017. do danas Brendon Hartley triput, a Earl Bamber jednom osvajali Le Mans, dok Liam Lawson kuca na vrata velikih uspjeha, vidjet ćemo u kojoj kategoriji.
No najveće je Bruceovo nasljeđe svakako tvrtka McLaren. Pod vodstvom Teddya Mayera postat će prvaci, a pod Ronom Dennisom dominantna sila Formule 1, nastavljajući nasljeđe izvrsnosti koje je utemeljio osnivač. Dodatno, nenadmašnim F1 i serijom kasnijih modela Bruceovi će nasljednici ostvariti njegov san o stvaranju ultimativnog cestovnog superautomobila.
Za kraj, prisjetimo se što je rekao 1964., povodom smrti momčadskog kolege Timmya Mayera, a primjereno je i za njegov epitaf: “Vijest da je odmah umro bila je užasan šok za sve nas, ali tko može reći da on nije vidio više, učinio više i naučio više u svojih nekoliko godina nego mnogi ljudi u čitavom životu?
Učiniti nešto dobro toliko je vrijedno da umrijeti pokušavajući to učiniti još bolje ne može biti nepromišljeno. Bio bi gubitak života ne učiniti ništa sa svojim sposobnostima, jer smatram da se život mjeri u postignućima, a ne samo u godinama.”
Ukratko
Bio je prvi od desetorice novozelandskih vozača koji su se okušali u Formuli 1 – ova je otočna država već desetljećima svjetska sila u raznim kategorijama utrka, a McLaren je na početku priče
Baš kao u slučaju suvremenika Jacka Brabhama, Johna Surteesa i Dana Gurneya teško se odlučiti je li bio bolji kao vozač ili kao konstruktor i inženjer
Poginuo je na testiranju u Goodwoodu, prije 33. rođendana, no već više od desetljeća bio je jedan od najboljih svjetskih vozača, usto i na čelu uspješne tvrtke
Papaja narančastu livreju odabrao je zbog lakšeg privlačenja pažnje na tada novim televizorima u boji
M6GT, coupe inačica CanAm bolida, bio mu je svakodnevno cestovno vozilo, kojim je planirao pokoriti svijet superautomobila, no projekt je zaustavljen nakon njegove smrti
Austin 7 Ulster kojim je 1952. počeo trkaću karijeru restauriran je i posljednjih godina ga možemo vidjeti na Goodwoodu