Prema povjesničarima Rimsko Carstvo doseglo je svoj vrhunac 116. godine nove ere, pod vladavinom cara Marka Ulpija Trajana. Rimska kultura tada je osvojila cijelo Sredozemlje, uključujući i Francusku te Veliku Britaniju. Tragovi tog utjecaja ostali su i u kasnijim civilizacijama, a njihova gradnja cesta i druge tehnologije bile su vrlo napredne za to doba.
Rimske ceste su tako prije više od dva tisučljeća uključivale inovativni sustav reflektirajuće signalizacije, a izgradnja niza kamenih cesta koje su prolazile kroz golemo prostranstvo carstva bio je ambiciozan projekt koji je Rim poduzeo prije otprilike 2300 godina. Ovim su se cestama i građani i legije mogli brzo i učinkovito kretati kroz osvojeni teritorij.
To je bilo značajno poboljšanje u odnosu na ceste koje su se koristile u to vrijeme i povijesna osnovu na kojoj se temelje moderne ceste.
Rimske ceste građene su kamenom, što je podlozi davalo čvrstoću i omogućavalo kretanje kočijama i konjima. Međutim, Rimljani su se suočili s velikim izazovom putovanja noću, bez svjetala koja bi vodila ljude. Kako bi se riješio ovaj problem, osmišljen je prvi sustav reflektirajućih prometnih znakova u povijesti.
Koncept je bio jednostavan koliko i učinkovit. Rimljani su ubacili niz malih bijelih kamenčića među klasično tamno kamenje koje je se koristilo za cestu. Ovo je maleno bijelo kamenje, takozvano "tigrove oči" imalo sposobnost reflektiranja svjetlosti budući da je trebalo voditi putnike tijekom noći, a postavljeno je s idejom reflektiranja mjesećeve svjetlosti.
Rezultat je bila, premda prigušena, dosta učinkovita rasvjeta, koja je omogućila rimskim legijama i građanima da pronađu i kreću se cestama noću. Ovo je jedna od prvih zabilježenih upotreba reflektirajućih materijala na cestama i još jedna demonstracija domišljatosti i prilagodljivosti koju su pokazali Rimljani prije dvije tisuće godina.