Kada pogledamo u povijest Formule 1, mora se priznati kako se žene baš i nisu previše proslavile. U 74 sezone Formule 1 službeno je nastupilo samo pet žena, tek dvije od njih su prošle kvalifikacije te se probile u samu utrku, a samo jedna od njih se upisala među osvajače bodova. I to šestim mjestom, posljednjim koje je tada donosilo bodove, nakon što je utrka prekinuta prije planiranog kraja.
Stoga danas imamo pomalo bizarnu statističku situaciju – sve žene u povijesti Formule 1 ukupno su osvojile samo pola boda. Vrata je ženama u F1 1958. godine otvorila Talijanka Maria Teresa de Filippis koja je u dvije godine nastupila pet puta i odvozila tri utrke.
Godine 1974. je na scenu stupila, bez sumnje, najuspješnija žena u Formuli 1, Talijanka Lella Lombardi, koja je za March, RAM i Williams skupila 17 nastupa, vozila 12 utrka i osvojila 0,5 bodova. Uslijedile su Divina Galica (3 nastupa, bez da se uspjela kvalificirati za utrku) te Desire Wilson (jedan nastup za Williams, nije prošla kvalifikacije). Posljednja žena u Formuli 1 je bila podjednako neuspješna. Talijanka Giovanna Amati je 1992. tri puta nastupila za Brabham i sva tri puta podbacila već u kvalifikacijama.
Jasno, žene su fizički inferiorne, najbolje do njih 100 metara trče skoro sekundu sporije od najboljih muškaraca, na 10.000 metara zaostanu i tri minute. No, znači li to da im nije mjesto u Formuli 1 koja također od sportaša iziskuje vrhunske tjelesne sposobnosti, izdržljivost i snagu. Definitivno ne, jer u povijesti je Formuli 1 bilo nebrojeno muškaraca koji nastup, blago rečeno, nisu zaslužili, odnosno su ga kupili sponzorskim novcem.
Najbolje vozačice su, bez sumnje, brže od većine njih, no iz nekog razloga već ih punu 31 godinu nema u kraljici automobilskog sporta.
Da se žene mogu nositi s muškarcima dokazala nam je Danica Patrick. Najuspješnija vozačica u povijesti kružnih utrka umirovila se 2018. godine, a u svojem životopisu se može pohvaliti pobjedom, najbržim krugovima i prvim startnim mjestima u prestižnom IndyCaru i NASCAR-u, dakle najjačim američkim trkaćim serijama.
Danica je bila toliko dobra da je sezonu za sezonom redovito završavala u top 10 ukupnog poretka. Respektabilni rezultati, no zašto onda nije došla u Formulu 1? S jedne strane tadašnje vodstvo F1 nije pokazivalo preveliki interes, a s druge strane niti Danica, koja je bila ogromna zvijezda u SAD-u, nije htjela riskirati svoj status u nekoj manjoj F1 momčadi u kojoj je mogla dobiti vozačko mjesto u lošem bolidu bez ikakvih izgleda za ozbiljnije rezultate.
Najbolji primjer kako žene mogu biti ravnopravne u automobilskom sportu dolazi iz relija. Naime Francuskinja Michelle Mouton je legenda najviše klase ovog sporta. Vozila je za Audi, pobijedila četiri puta, devet se puta penjala na postolje i jednu sezonu završila kao druga u ukupnom poretku.
Žena koja je redovito djelila lekcije muškarcima. Ako je to netko mogao u, prema mnogima, tehnički mnogo zahtjevnijem i napornijem reliju, zašto ne bi mogao i u Formuli 1? Ili pak Jutta Kleinschmidt. Ona je osvojila Dakar. Najtežu utrku na svijetu...
Ima li trenutno žena za koje se čini da bi mogle pokucati na vrata "kraljice automobilskog sporta"? Kratko i jasno – ne. Najizglednijom kandidatkinjom se do prije godinu dana činila Britanka Jamie Chadwick. Od 2020. do 2022. ona je bila razvojna, testna i rezervna vozačica u Williamsu, no na utrci nikada nije nastupila.
Prošle joj je godine dosadilo čekanje i nakon tri naslova prvakinje u ženskom natjecanju formule W series ona je spakirala kofere i sreću potražila u SAD-u gdje se prilično uspješno natječe u Indy NXT natjecanju. I dalje tvrdi da joj je želja jednog dana voziti utrku F1.