Pročitala sam gomile knjiga outdoor entuzijasta, ljudi koji su, najčešće u kasnim tridesetima ili ranim četrdesetima prionuli trčati, postali triatlonci, počeli putovati svijetom na biciklu, paraglideru, penjati se po raznim planinama, ploviti oceanima... Mnogi to požele zapisati, dapače, objaviti ukoričeno, i outdoor literatura pretvorila se u nišu u kojoj je puno moćnih, a otužno loše ispripovijedanih priča, nečitljivih knjiga, jer ljudi zanimljivih biografija često ne mare uzeti urednike, angažirati nekoga tko bi na tim rukopisima s njima ozbiljno radio.
Privatni Album/Stoga, kad su me zamolili da pročitam "Ironwoman" Đurđice Orepić...